31. sij 2015.

Januar...







Jeste li ikad imali uspomenu koja vam je iscurela iz oka i skotrljala vam se niz lice...

26. sij 2015.

kad voljeni nedostaju... moja majka



Bilo koje riječi slaba su utjeha onima koji ne mogu preboljeti i čije duše zaplaču kad zabole   sjećanja, prošlo je 18 godina...







Ima tih tema koje svjesno izbjegavam. Iako ovaj blog služi tome da sama sa sobom popričam o onome što me muči, ima tema o kojima ni sama sa sobom ne mogu da pričam. I tako evo već 18 godina. Biće 27 u januaru.





Majko,

     



Dođeš ti meni u snove,
pa se ispričamo k'o
nekad, k'o nekad se
smijes i opet odeš,
 i dugo još odzvanja 
taj osmijeh...
Znam da sam budna 
tek kad mi suza
niz lice krene...








Majka je sve na ovome svetu: ona je uteha u tuzi, nada u očaju, izvor snage u slabosti; ona je izvor nežnosti i samilosti, saosećanja i praštanja. Ko majku izgubi, izgubio je grudi na koje glavu naslanja, ruku koja ga blagosilja, oko koje nad njim bdije...




Čuvajte svoje majke. Ako su dobre prema vama, vole vas i čuvaju. Ako znate da se na njih možete osloniti i da će one uvijek biti vaše ćebe ispod kojeg se sakrijete kad vam svijet dosadi, vaša kocka šećera kad život postane gorak, vaš alibi kad usput ubijete sebe, vaše ponovno rađanje svaki put kad odustanete. I svaki dan im recite da ih volite. Svaki. Bez izuzetka. Pohvalite njihv ručak. Kupite mimoze ili jorgovane od ulične prodavačice. Kad zaradite neke pare, male ili velike, kupite joj nešto što nema, ili nešto što želi. Podjelite svoj uspjeh s njom. Zagrlite je bez razloga. Volite je s razlogom. Jer je s vama.






21. sij 2015.

recepti










ТОРТА СУНЦОКРЕТ


   Састојци:
- 2 дискови пецива већ коре 'спреман27-1
- 300 грама куване спанаћа или блитве
- 2 кашике маслиновог 'уље
- 2 чена белог лука оф '
- Со & бибер по укусу
- 250 г сира
- 60 грама ренданог пармезана
- 50 грама презле
- 2 јаја
- 1 кашика млека
- Семе сунцокрета по укусу
ПРИПРЕМА:27-2
Добро исцедите биље и каша у тигању са маслиновим уљем и белим луком.
Додајте со и бибер и пустити кул.
Када ћете фреддате фруллателе са потапања блендеру.
Додај лековитог биља рикота, јаје, пармезан и презле.27-3
Посолите и побиберите.
Сад узми диск од теста коре и центар поставим 5/6 кашике мешавине.
Преостала смеша ролна га у круг око 3 цм од спољне ивице теста.
Када завршите поклопац смеше са "друге диск теста и то добро уклапа са основном диску.
Сада стави чинију преко центру колача у циљу олакшавања накнадне операције.
Придржавају добро само око пуњења и склопите ивицу диска испод, изнад тог суперионе.
Уклоните посуду.27-4
Победите 'другу јаје са млеком и премажите торту.
Сада цут латице цвета и Вашег рипиегатели на једној страни.
Посути централни део цвета са семенкама сунцокрета.
Пеците на 180 степени за 20-25 мин.

Kupola od makarona





















17. sij 2015.

The Metropolitan Opera









                                            











Večeri provedene kuci uz topli čaj...ja pijem kafu
















San svake majke




                                   

Krhki trenutak sjećanja


                     



Postoji toliko stvari u mom životu o kojima bi se trenutno moglo pisati,toliko ne riješenih stvari koje bi trebalo zaključiti ali jednostavno osjećam kao da nema vremena. Nema vremena da sve to riješim. Ali opet nekako borimo se da sve to ispričamo, riješimo, kažemo nekome, jednostavno da se oslobodimo tog kamena. Januar, zima, golo drveće skriva stidni pogled njišući grane a samo poneki list koji je ostao, koji je preživio snijeg sada opada, nestaje negdje u vrtrlogu života. Nešto me je potaklo na razmišljanje, jedna starica koja je sjedila do mene u polu-praznom autobusu. Imala je tužan pogled na licu, buljila je u pod čvrsto držeći kišobran u ruci čija je drška bila zaljepljena i stalno je prelazila preko tog prstena na svojoj ruci teško gutajući. I onda te jednostavno nešto dodirne. Možda je to osjećaj, emocija, možda je i ljudskost nisam siguran ali nešto definitivno jeste. Taj momenat žaljenja za tom staricom u tom autobusu, staricom sa polomljenim kišobranom, tužnim pogledom i prstenom. Tada sam se počeo pitati kakva je njena priča, kakav je zapravo njen život, i onda mašta se jednostavno otvori i počneš da pretpostavljaš, znatiželja uradi svoje... Taj prsten, ljubav vjerojatno, prva ljubav možda i posljednja sada vjerovatno izgubljena negdje u onom plavetnilu. Šta je to nešto što je ostavilo traga na meni? Zašto je taj polomjeni kišobran držala tako jako, tako snažno kao da je posljednji, kao da je on sve što ona ima. Tužni pogled koji je prekrio to lice sa borama i te oči natopljene suzama koje su skrivale bol. Ponekad jednostavno moraš stati, dati sebi oduška, zatvoriti tu kutiju mašte i nastaviti ali s vremena na vrijeme dobro se je sjetiti. Dobro je se sjetiti te starice i drugih ljudi uopšte. Jednom dok budeš hodao nekom stazom u hladnom januaru u kome golo drveće skriva pogled u kojem vjetar njiše krošnje tog drveća u kojem se posljednji listovi predavaju, uhvaćen u tom trenutku zastani i sjeti se tih ljudi. Sjeti se onih kojima je u tom trenutku gore, koji su voljeli pa izgubili, neka tvoja ljudskog postane lijepo sjećanje, prekrasna mašta neka bude posvećena ljudima koji su se baš te noći negdje daleko u nekom autobusu vozili čvrsto držeći taj prsten koji im je značio ''sve'' i tek tada nastavi da hodaš i nemoj stati sve dok se ne izgubiš negdje daleko u svom životu u kojem je sjećanje zapravo ''sve''...



                                                              S ljubavlju i mržnjom...

byAnother Brick In The Wall