31. srp 2012.

Tata, mama, postajete djed i baka


Pišući večeras o događaju kad saznaješ da  postaješ baba, kroz glavu su mi prosle slike predhodnih godina koje su brzo projurile ( vrtići, škole, nagrade, zaljubljivanja, bubuljice...)
Zanimljivo i naporno! Da bismo mogli svi da funkcionišemo, neko je morao ostati kući i osigurati im da sve bude na mjestu: nabavka, kuvanje, spremanje, rođendani...
Danas znam da sam preuzevši takav raspored održavala porodicu na okupu.  No, ne žalim se, to je bio moj izbor, i tek kad  se kćer Jelena odselile iz stana prije skoro pet godina, počela sam se pitati šta ja to želim, i kako dalje?! Dosta kasno, ali bolje ikad nego nikad. Ako ne naučite od početka da postavite sebe na prvo mjesto u pedestim je kasno. .
Dolazak unuka mi je pomogao da posložim prioritete u svom životu. Jednostavno, neka dugogodišnja, neodređena žudnja i čežnja potpuno su se rasplinule pred navalom ljubavi i blagoslova koji su me preplavili dolaskom Petra, pa Martine.
Kad je moj prvi unuk Petar progovorio i prvi put rekao: “Baka, bakice”, poletjela sam od sreće. Nije imao ni dvije godine kad sam mu čitala priču o Petru Panu. “Jesi mi pročitala da kapetan Kuka ima kuku jer mu je krokodil pojeo ruku? I da je kapetan gusarskog broda koji plovi po morima?”, pitao me. Ja mu kažem - jesam, a on nastavio: “Gdje si ti na moru vidjela krokodile?” Dvije godine poslije dobio je i sestricu Martinu. Puno je nježnija, prava slatkica. Obožava starijeg brata. Lutke je ne zanimaju i voli se igrati s njegovim autićima.
Interesantno je da otkad sam prvi put postala baka sa 52 godine, pa sve do danas, više radim na sebi nego u tridesetim godinama.
 Dok ovo pišem, sjedi mi u krilu moja unuka Marta, i kad pomislim šta će mi ovo pisanje noćas, ona  tapše  rukicama i kaže "Bavo Mia".



Ova vijest može stići na različite načine. To može biti telefonski poziv, e-mail ili iznenadni posjet. Možda će saznati na poslu, kod kuće ili za vrijeme romantične večere – u svakom slučaju, novost je tu, i jedna je stvar sigurna: više ništa neće biti kao prije! Za mnoge djedove i bake, vijest o rođenju unuka ne može biti sretnija. Pomisao na novog člana obitelji dovoljna je da ih uvede u svijet isprepleten različitim emocijama. Od radosti i iščekivanja do anksioznosti, tuge i nesigurnosti. Dolazak unuka navješćuje početak cijele nove generacije u obitelji. Bake i djedovi osjećaju da stare, međutim, ako je to cijena koju će platiti da bi uživali u vremenu koje će posvetiti unucima, ali i unuci njima, onda je pogodba vrlo dobra.
Bake i djedovi se danas jako razlikuju od nekadašnjih. Općenito su zdraviji, zaposleniji, poneki još uvijek rade kad unuci stignu. Kao rezultat toga, uloge baka i djedova se mijenjaju. Kako je biti baka i biti djed danas drukčije nego nekad, moraju biti otvoreni i fleksibilni. Cijeli jedan novi svijet je oko njih. Ultrazvučne slike unuka, parkirna mjesta za trudnice, rekreacijske vježbe za buduće majke, uključenost očeva u trudnoću... sve su to za njih novosti i oni se pripremaju na svoj način, međutim, koliko god stvari bile drukčije nego nekada, jedna stvar uvijek ostaje ista – a to je da budući roditelji trebaju svoje roditelje. Možda im trebaju kao rame za plakanje ili učenje, kao pomoć kod pripremanja dječje sobice ili kao psihička podrška dok prolaze kroz zahtjevne životne promjene. Mjeseci do rođenja djeteta mogu biti odlična prilika za roditelje i bake i djedove da
 postanu bliskiji i prilika da bake i djedovi izgrade čvrst temelj
 za dobar odnos sa svojim unucima.
Baka i djed... puno slika iza malo riječi      
                                                                                                               

Pripovijest bake Vere:
Moram priznati da me iznenadilo kad sam prvi put čula sina kako svom djetetu govori: 'Idi malo k baki.' Baš se o meni govori kad se koristi termin baka. Da me zovu majkom, navikla sam se prije nekoliko desetaka godina, ali baka... još ne! Do sada, kad bi moj sin govorio u trećem licu, uvijek bi govorio: 'Moja majka', a sada netko treći, njegovo dijete govori: 'Baka'. Malo mi je teško prepoznati se. Kao da mi novi naziv odjednom odijeva figuru djedova i baka koje sam upoznavala kroz život i koji su mi se činili puno starijima nego što sam ja sada. Figure djedova i baka meni su bili moji roditelji, moji svekar i svekrva, majka mog oca, otac moje majke. Međutim, sada kad razmislim, predajem se jasnoj činjenici da su moja svekrva i moja majka imale moju dob, čak i bile mlađe nego ja sad kad sam postala majka, a svejedno mi se činilo sasvim normalno obraćati im se s 'bako'. Tko zna kako su se one tada osjećale?
Izgleda kao mali detalj, ali kad razmislim o tome, čini mi se da su prve poteškoće 'zanata' djedova i baka, najvjerojatnije vezane upravo s tim da se sažive s novim apelativom i da se suprotstave slikama koje on uzrokuje. U kontekstu ovog poglavlja govori se o dva aspekta: o onom jezičnom, vezanom uz etimologiju termina i evoluciju njegovog značenja, i o onom psihološkom i socijalnom aspektu riječi baka i djed, učincima tih slika te emocijama i osjećajima vezanima uz njih.
by M.D.
 
 

Odakle dolaze termini djed i baka?

Termini baka odnosno djed dolaze iz starolatinskih naziva nonna/nonnus, što je značilo dadilja, a kasnije i casna sestra. U prošlosti, termin je postavljen za označavanje dojilje, a kasnije dobija religiozno značenje zbog brige casnih sestara za napuštenu djecu. U njemačkom jeziku termin nonne i danas se koristi za imenovanje časnih sestara, a analogno tome, u engleskom se jeziku koristi riječ nun. Ista je situacija za francuski termin nonne, što odgovara italijanskom - koludrica. U francuskom jeziku postoji termin nounou, za označavanje 'dječjeg' jezika odnosno za označavanje domacica koje vode brigu oko djece. Italijanski je jedini jezik od svih spomenutih u kojem se latinski termini nonna i nonnus upotrebljavaju za određivanje baka i djedova, čime gube svaku povezanost s religioznim figurama. U njemačkom, engleskom i francuskom jeziku uvedeni su potpuno novi termini. U njemačkom jeziku to su Grossvater/Grossmutter (u kolokvijalnom jeziku Opa/Oma), u engleskom grandfather/grandmother (grandpa/grandma, granny) i u francuskom jeziku grand-pere/grand-mere (mamie/papi).

Slike


Ako kažem riječ djed ili baka, koje su sljedeće 2 - 3 riječi koje vam dolaze spontano, kao asocijacija?
Jedno istraživanje pokazalo je da su termini koji se najčešće pojavljuju kao asocijacija sljedeća dva: 'stara osoba' i 'naklonost'. Zaustavimo se na terminu 'stara osoba'. U većini slučajeva djedom odnosno bakom postaje se u drugoj fazi života. Faza u kojoj je jedno vrijeme automatska asocijacija bila sjeda kosa, obraz duboko izbrazdan borama, tijelo lagano pogrbljeno. To je slika koju često susrećemo u bajkama, pričama i raznim stereotipnim reklamama, koja nekoliko decenija ne odgovara stvarnosti za veliki dio današnjih djedova i baka. Jedan aspekt identiteta djedova i baka povezan je s idejom starosti. Reći baka odnosno djed, znači govoriti o osobama koje su obično starije od 50 godina. Međutim, činjenica je da se velika većina njih ne osjeća staro, a pogotovo smatra da ne odgovara određenim stereotipima o bakama i djedovima.

by M.D.

Zovi me imenom!


Baba...mama...mama...baba...nana..., ne znam kako je kod vas ali u mojoj kući po cijeli dan se čuju samo te dvije riječi...meni se ovaj tekst ucinio interesantnim, vjerujem da ce te se i Vi u njemu pronaći.


Kad se radi o uporabi imena baka odnosno đed, treba spomenuti da određen broj ljudi odabere da ih zovu svojim imenom, a ne bakom ili đedom. To odbijanje, koji određuje mjesto na skali generacija je novina. Zbog straha da će biti ukalupljena u stereotip starice, baka se može protiviti tom terminu. Npr. Ada je, zahvaljujući starijoj kćeri, postala baka dok je još uvijek imala dvoje male djece. Mislila je nemogućim da se mogu spojiti uloge majke i bake te je izabrala da je unuk zove imenom. Postoje slučajevi u kojima se ne radi o odbijanju uloge, već je to posljedica novonastalih veza koje postavljaju nove uloge, npr. kad se rastavljeni roditelji ponovno ožene ili započinju nove suživote, 'dobiveni' bake i đedovi nazivaju se svojim osobnim imenima. To je izbor koji se sukobljava s ulogom, o čemu svjedoče mnoge bake i đedovi koji s nestrpljenjem očekuju kako bi ih unuci upravo tako nazvali.Baba I đed za sveU nekim porodicama termini baka odnosno đed imaju ponekad pretjeranu uporabu i počinju biti korišćeni od svih - ne samo od strane unuka, već i u drugim odnosima unutar porodice: đed koji se obraća supruzi nazivajući je 'bako', sinovi i ćerke koji se obraćaju roditeljima govoreći im 'slušaj, bako... što misliš, đede...'. Ovo potvrđuje i primjer žene koja kaže kako joj nikad nije bilo jasno kako bi se trebala obraćati svekru i svekrvi. Oni joj nikad ništa nisu rekli, a ona se nikad nije usudila pitati. Nije joj bilo ugodno obraćati im se s 'mama' i 'tata' niti imenom. Sve to ju je tjeralo na izvrtanje i apsurdna premetanja riječi, kako bi izbjegla potrebu da ih nekako nazove. Kad je rodila sina, problem je na neki način riješen, jer je na raspolaganje dobila termine baka i đed.


Bake i đedovi u očima djece
Ostala djeca prikazuju svoje bake i đedove podcrtavajući njihove mladenačke karakteristike. Jasmina kaže da njezina baka ima tamnosmeđu kosu i da uvijek nosi odjeću na cvjetiće. Slika koju je nacrtala je pomalo prototip figure moderne bake koja nema ništa zajedničko sa zastarjelim stereotipom starih žena lagano pogrbljena tijela, pomalo tužne odjeće, osuđenih na marginalizaciju. Radi se o bakama lijepog izgleda, brižno našminkanih, odjevenih u žive boje sa svim prikladnim dodacima i energičnim izrazom lica.
I Luka nam na slici predstavlja baku i đeda koji svjedoče modernim promjenama. Đed je predstavljen u tenisicama dok diže utege, ima sijedu kosu, sportski tip. Luka za njega kaže: 'Jako je simpatičan, pokretan i dobro se dogovara i uvijek mi pomaže izgraditi stvari, kao npr kućicu na drvetu. Zna dobro engleski i jako je ljubazan jer mi skida puno igrica za kompjuter'. Baka, prema njegovom gledištu nema bore i nacrtana je dok čita novine na balkonu.
by Margareta Dujmović,

Važnost baka i djedova u porodici

Niko mi nije rekao da moram I ja da se spremim za novu ulogu

Dr. Lilian Carson (1996.) kaže: 'Ako ste ikada željeli promijeniti svijet, aktivno sudjelovanje u odgoju unuka savršena je prilika za to.'
Svaka će osoba tijekom svog života dočekati da ima unuke (prema Pruncho i Johnson, 1996.). Srednja dob u kojoj žene postaju bake prema relevantnim istraživanjima je oko 45. godina života, i skoro svaka žena u ulozi bake provede približno polovinu svog života (prema Long i Silverstein, 1998.). Ideje o ulozi baka i đedova u porodici drastično su se promijenile. Prvi članci na tu temu bili su objavljeni 30-ih i 40-ih godina u Americi, a pisali su ih najčešće psihijatri. Govorili su o negativnim uticajima sredovječnih baka koje su se uplitale u odgoj unuka svojim staromodnim pogledima i metodama. 1952. godine Staples, R. prezentira svoju studiju s opuštenijim gledištem i objašnjava da ima i 'dragih' baka koje idu ukorak s vremenom i koje će, umjesto da uvode promjene u odgoj, pomoći svom djetetu da što bolje odgoji svoje dijete.
Do 60-ih i 70-ih godina stvari su se polako promijenile. Više se nije držalo da su bake i đedovi puni autoritarnih metoda, a 1981. godine Kornhaber i Woodward prvi put opisuju vezu unuka s bakama i đedovima kao bitnu, te naglašavaju važnost sudjelovanja baki i đedova u životu unuka.

Već smo spomenuli kako je postati baka ili đed jednako uzbudljivo koliko i stresno iskustvo.
Prema Pruchno i Johanson, 1996., to razdoblje nazivamo 'protutranzicijom' jer bake odnosno djedovi ne mogu utjecati na početak tog razdoblja. Tranzicijsko razdoblje se može preklapati s drugim važnim događajima i odgovornostima u njihovom životu, pogotovo ako se radi o slučaju gdje bake i đedovi, roditelji i unuci žive u istom domu. Kao što je roditeljstvo zahtjevna uloga, tako ni bakama i djedovima nova uloga nije nešto što dolazi samo od sebe, već zahtijeva promišljanje i planiranje. Zato je Dr. Carson u svojoj knjizi 'The essential grandparent' ponudila nekoliko savjeta budućim bakama i đedovima kako bi im olakšala taj period. Njihova uloga ima mnoge pogodnosti. Oni se ne moraju brinuti o svakodnevnim obvezama koje podrazumijeva briga o malom djetetu kao što su buđenje, oblačenje, hranjenje, odlazak u vrtić i slično. Bez kritične roditeljske odgovornosti uživaju u njihovoj prirodnoj spontanosti i dječjoj nevinosti. Istraživanja pokazuju da većina baka i đdova uživa u svojoj ulozi. Peterson kaže da je to, između ostaloga, i zbog toga što se ponovno osjećaju mladima, emocionalno su ispunjeniji i provode vrijeme uživajući u dječjim aktivnostima prateći razvoj svojih unuka (prema Peterson, 1999.). Unuke i bake i djedove veže poseban odnos. I jedni i drugi su van glavne struje društva. Djeca su 'premlada' a bake i djedovi 'prestari'. Osim toga, kao što smo već spomenuli, bake i djedovi ne nose teret svakodnevnih obveza oko djece koji nose roditelji pa su tako bolje prihvaćeni od djece i mogu priuštiti da u tom odnosu budu opušteni i neopterećeni.
by Margareta Dujmović,

Višestruke uloge baka i đedova u životu unuka

Bake i đedovi na svoje unuke, ovisno o razdoblju njihova života, mogu uticati na različite načine. Njihova uloga može biti: porodični istoričar, mentor, prijatelj za igru, savjetnik, ali i surogat-roditelj. Također mogu duboko uticati na razvoj svojih unuka na slijedeće načine:

1.                              Stvoriti osjećaj pripadnosti: Bake i đedovi su živa poveznica s prošlosti. Oni omogućuju stvaranje osjećaja pripadnosti i identiteta, te prenose znanje o porodičnim precima. Mogu navesti djecu da cijene svoje pretke baveći se poput arhivara porodičnom istorijom. Dijeleći i prepričavajući uspomene iz svog djetinjstva, ali i priče iz razdoblja kada su njihovi roditelji bili djeca, pomažu unucima da se bolje povežu sa svojom porodicom ali I roditeljima.
2.                              Čuvari društva: Beebe M., Duncan, S.F., (2006.), nazivaju bake i djedove 'čuvarima društva' zbog toga što često upravo oni prenose znanja o ljudima, običajima i kulturi iz njihovog vremena. Kako bi djeca što bolje razumjela i prihvatila svoje naslijeđe, mogu im pričati priče, pokazivati fotografije, crtati s njima porodično stablo, pokazati im recepte ili organizirati druženja cijele porodice.
3.                              Pružiti im bezuslovnu ljubav: Djeca razvijaju samopoštovanje i samouvjerenost u okruženju u kojem se osjećaju voljenima. Najljepši dar koji bake i đedovi mogu pružiti svojim unucima, jest prvenstveno bezuslovna ljubav, a onda i bezuslovna podrška. Istraživanja pokazuju da je nakon odnosa roditelj – dijete, odnos djeteta sa svojim bakama i đedovima najčvršći. Kornhaber tu vezu naziva 'čistom ljubavlju', odnosno ljubavlju bez granica te naglašava da se takva veza često održi kad unuci odrastu. Sve ovo potvrđuju i riječi koje je napisao Dr. Benjamin Spock: 'Volite ga, i uživajte u djetetu onakvom kakvo ono jest, zaboravite na kvalitete koje ono ne posjeduje, jer dijete koje je cijenjeno zbog samoga sebe iskoristit će najbolje prilike koje mu se pružaju.'
4.                              Predstavljati nadu u budućnost: Bake i đedovi svojim unucima mogu pokazati da starenje ne znači prepustiti se dosadi. Kako ostaju aktivni, uživaju u hobijima, te nastavljaju učiti pokazujući tako svojim unucima da je budućnost svijetla u bilo kojoj životnoj dobi. Oni koji drže korak s vremenom i svjesni su svega što se oko njih događa, lakše će ostvarivati željeni uticaj na unuke. Živeći sa svrhom, energično i s pozitivnim stavom, šalju svojim unucima poruku da je život lijep i ugodan bez obzira na godine.
5.                              Biti izvor stabilnosti i sigurnosti: Osjećaj sigurnosti i stabilnosti ostvaruju tako što su uvijek u pravo vrijeme na pravom mjestu. Mnogi od njih su 'čvrste stijene' proširene porodice, jer su tu kada ih netko zatreba. Svi su oni prošli kroz teška razdoblja u životu pa mlađim generacijama mogu dati dobar savjet kako ustrajati u bezizlaznim situacijama (Beebe M., Duncan, S.F., 2006., prema Ruthenford i dr., 1999.).
6.                              Biti mentor: Bake i đedovi su zlatni rudnik znanja, iskustava, talenata i vještina. Čitanje, pričanje priča, te poučavanje unuka raznim vještinama kao što su kuhanje, vrtlarenje i popravljanje auta, aktivnosti su koje se mogu odvijati kroz igru koja će dovesti do zbližavanja i stvaranja posebnog odnosa. Međutim, zajedničko provođenje vremena nije samo prilika da djeca nešto nauče, već prilika da i bake i đedovi nešto nauče te, ono najvažnije, da međusobno razgovaraju. (Beebe M., Duncan, S.F., 2006., prema Olsen i dr., 2000.)'
7.                              Biti primjer pozitivnih vrijednosti, ideala i vjerovanja: Jedan od najmoćnijih načina učenja je učenje po modelu. Mnoga su djeca posmatrači i oponašaju ono što vide da odrasli rade. Ako bake i đedovi idu u crkvu, unuci uče vrijednost duhovnosti, ako pak rade iako su u penziji, djeca uče važnost radne etike i truda, a pokazivanjem ljubavi i međusobnim pomaganjem, uče ih vrijednostima braka (Beebe M., Duncan, S.F., 2006., prema Olsen i dr., 2000.; Storm & Storm, 1992.).


by Margareta Dujmović

Stvari koje utiču na kvalitet odnosa

Istraživanja govore u prilog ideji da babe i đedovi mogu bitno i pozitivno uticati na život svojih unuka. Neke studije o bakama i đedovima roditeljima majki adolescenata pokazuju da prisutnost oca odnosno đeda koji pomaže u odgoju unuka rezultuje manje negativnim osjećajima i povećanom poslušnošću tog djeteta prema svojoj majci, a druga studija pokazuje da zdrav odnos između bake i majke može rezultirati boljim odnosom između majke i djeteta (Beebe M., Duncan, S.F., 2006., prema Tomlin, 1998.).
Odnos uticaja baba i đedova na unuke zavisi od mnogo činioca, uključujući sljedeće:

    Starost djeteta. Mala djeca sve odnose vide i doživljavaju iz egocentrične limitirane perspektive. Oni svoje babe i đedove vide kao ljude koji će se s njima igrati i koji će se lijepo prema njima ponašati. Kad dijete navrši osam odnosno devet godina, vidi taj isti odnos kao zajedništvo i međusobno zabavljanje. To je period djetinjstva kad vrijeme provedeno s unucima odnosno bakama i đedovima najviše znači. Adolescenti ih doživljavaju više kao 'suosjećajno uho', nekoga tko će ih saslušati bez osuđivanja i kao nekoga kome mogu vjerovati. Manje će se svađati s njima nego s roditeljima, i upravo u tom periodu počinju shvatati koliko su im babe i đedovi bitni (Beebe M., Duncan, S.F., 2006), prema Smith,  1995.).


      Starost babe i đeda. Kao što je za pretpostaviti, mlađe babe i đedovi temelje taj odnos na zabavi i ležernijem skoro pa prijateljskom odnosu, dok su oni stariji formalniji, i pažljiviji kod prekoračenja granica kada se radi o roditeljskoj odgovornosti. (Beebe M., Duncan, S.F., (2006.), prema, Bengston, 1985). Istraživanja pokazuju da postoji određeno razdoblje života kad je najprimjerenije postati baba odnosno đed. Za žene je ta granica između 45 i 60 godina. Žene koje postanu babe prije te dobne granice, često nisu zadovoljne i ne prihvaćaju tu ulogu jer ona stvara osjećaj preuranjene starosti (prema Smith, 1995.). Mlade babe često su nezadovoljne i doista nisu spremne biti uzor mladim unucima. Timberlake i Chipung (1992.) usporedili su mišljenje žena o važnosti unuka iz dvije različite dobne skupine. Babe iz skupine od 46. do 60. godine odnosno 'bake na vrijeme' i babe iz grupe od 30. do 41. godine odnosno 'prijevremene babe'. 'Babe navrijeme' rekle su kako im unuci znače najviše na svijetu, a 'prijevremene babe' nisu zadovoljne novom ulogom i teško je prihvataju. Babe i đedovi koji su to postali kasnije u životu (nakon svoje 70. godine) izjavili da se osjećaju zakinutima jer će s unucima provesti manje vremena te da više nisu ni psihički ni fizički spremni na sve aktivnosti koje unuče podrazumijeva.


                            Učestalost viđanja. Kao što je za očekivati, što više vremena provode skupa, odnos je kvalitetniji, a babe i đedovi imaju više prilika i mogućnosti za pozitivan utjecaj na unuke. Život u blizini znači najviše prilika za viđanje jedni drugih, međutim to ne znači da se kontakti onih porodica koje ne žive u istom gradu ili državi ne mogu redovno i kvalitetno održavati.
                           


       Babino i đedovo zdravlje. Uglavnom, loše zdravstvene prilike stvaraju prepreke u bliskom odnosu s unucima. (Beebe M., Duncan, S.F., 2006., prema Smith, 1995.).

     Odnos roditelja s babama i đedovima. Istraživanja pokazuju da ukoliko su se roditelji osjećali zapostavljeno u djetinjstvu od strane svojih roditelja, njihov odnos s unucima će biti slabiji i manje blizak. S druge strane, ako je taj odnos bio dobar i nastavlja se, babe i đedovi će razviti blizak odnos s unucima. Roditelji bi trebali podsticati babe i đedove na što češće posjete unucima, omogućiti im da se osjećaju dobrodošlima i radovati se njihovom uticaju na svoju djecu. Najveći dar koji unuci mogu dobiti od svojih baba i đedova je ljubav, a najljepši dar koji roditelji mogu dobiti od svojih roditelja je pomoć u odgoju.

                             Pol. Babe su češće bliskije s unucima nego što su to đedovi. I to se reflektuje na ulogu žene kao njegovateljice u našem društvu. Bengston (1985.) bake zove 'čuvaricama ognjišta' jer paze na svoju porodicu i drže pod kontrolom živote svoje djece pa tako i unuka.
     U jednom istraživanju provedenom među studentima na fakultetu većina ih je izjavila da su povezaniji s babom nego s đedom, i da su babe imale više uticaja na njih u vrijeme razvoja (Beebe M., Duncan, S.F., 2006., prema Roberto i Stroes, 1992.). Bake su uzbuđenije, zadovoljnije i sretnije na pomisao prvog unuka, također se više osjećaju kao dio porodice koji mora biti izvor znanja. One se suzdržavaju od neprestanog davanja savjeta roditeljima, dok se đedovi bolje osjećaju kad savjetuju, jer na taj način pokazuju da su uključeni u odgoj unuka. U našem društvu očevi i đedovi su još uvijek manje uključeni u odgoj malog djeteta jer nisu dovoljno sigurni ili kompetentni. Međutim, djeca trebaju đedove kao uzor isto kao što trebaju i svoje babe.

        
            by Margareta Dujmović




Greške koje babe i đedovi rade

Postati baba odnosno đed zahtijeva prvenstveno sopstveni rad, a onda blizak odnos s unucima, kao i podržavanje roditelja. Greške su očekivane. One nam svima daju priliku da sazrijemo i da iz njih nešto naučimo.

Greške koje babe i đedovi rade sami sa sobom

Babe i đedovi ponekad ne razumiju da dolazak prvog unuka u porodicu zahtjeva velike promjene i od njih i od njihovog dotadašnjeg životnog stila. Ne razumiju što znači biti đed ili baba i ne znaju što se od njih očekuje. Ne prihvataju da ta uloga od njih zahtjeva učenje i promjenu stava. Ono što mogu učiniti, jest pomoći jedno drugome u pripremama za nove dužnosti i razgovarati s djetetovim roditeljima kako bi znali što se od njih očekuje.

Greške koje babe i đedovi rade s djetetovim roditeljima
Neshvaćanje da je dobar odnos s roditeljima temelj za dobar odnos s unucima, neslušanje i nepoštivanje odluka koje su roditelji donijeli i nedopuštanje da sami uče na svojim greškama – neće pomoći. Babe i đedovi moraju shvatiti da su novopečeni roditelji nesigurni i umjesto da budu prekritični, trebali bi biti puni razumijevanja i podrške. Najveći problem koji ujedno najviše utiče na odnose u porodici jeste kad baba i đed ne žele naći vremena da pomognu roditeljima i kad ne shvataju da je potrebno s unucima provoditi vrijeme i onda kad roditelji nisu u blizini.

Greške koje babe i đedovi rade s unucimaVelika greška koju mnogi babe i đedovi rade jest zadržavanje uloge roditelja umjesto prihvaćanja uloge babe i đeda. Djeca imaju jedne roditelje i oni su im dovoljni. Neshvaćanje da su unucima babe i đedovi potrebni, može imati posljedice. Unuci zahtijevaju da se s njima provodi vrijeme, da se uđe u njihov svijet i da baba i đed s njima ravnopravno razgovaraju. Ponekad treba posjetiti vrtić koji unuci pohađaju, saznati nešto više o hobijima koji ih zanimaju i kojima se bave, te upoznati prijatelje svojih unuka, jer sve su to koraci u približavanju unucima, koji na ljubav uzvraćaju ljubavlju.
by Margareta Dujmović