kad voljeni nedostaju... moj brat

Bilo koje riječi slaba su utjeha onima koji ne mogu preboljeti i čije duše zaplaču kad zabole   sjećanja, prošlo je 6 godina...





FALIŠ MI..  

Fališ mi da se ponosiš mojim uspjesima,

Fališ mi da se smiješ mojim glupostima,

Fališ mi da se raduješ mojoj sreći,

Fališ mi da me tješiš kad sam tužna,
                                                                                       
Fališ mi da me hrabriš kad sam nesigurna,
                                                                    
Fališ mi da me hvališ u inat svemu,

Fališ mi da stvorimo bar još jednu uspomenu,

Fališ mi da mi prigovaraš kad ti nešto smeta,

I fališ mi da mi pametne savjete dijeliš,

Fališ mi da se prvi mog rođendana sjetiš,

Fališ mi da me voliš bez ijednog uvjeta,

Fališ mi i da se ljutiš makar i bez povoda,

A najviše mi fali da me tvoj osmijeh dočeka

I mijenjat će se ljudi kao i godišnja doba u svakome ću tražiti bar dio sjaja tvoga,

I znam da ću s vremenom plakati sve manje i tiše

a ti ćeš mi faliti sve više i više....

I falit ćeš mi u tenucima raznim i tražit ću te uvijek u sobama praznim

I velik dio mene bit će prepun tebe, taj će dio prekrit naše uspomene,...

...tamo oživjet ću dane smijeha, tuga koje dijelili smo jednom davno skupa!!!

by m.