Stvari koje utiču na kvalitet odnosa

Istraživanja govore u prilog ideji da babe i đedovi mogu bitno i pozitivno uticati na život svojih unuka. Neke studije o bakama i đedovima roditeljima majki adolescenata pokazuju da prisutnost oca odnosno đeda koji pomaže u odgoju unuka rezultuje manje negativnim osjećajima i povećanom poslušnošću tog djeteta prema svojoj majci, a druga studija pokazuje da zdrav odnos između bake i majke može rezultirati boljim odnosom između majke i djeteta (Beebe M., Duncan, S.F., 2006., prema Tomlin, 1998.).
Odnos uticaja baba i đedova na unuke zavisi od mnogo činioca, uključujući sljedeće:

    Starost djeteta. Mala djeca sve odnose vide i doživljavaju iz egocentrične limitirane perspektive. Oni svoje babe i đedove vide kao ljude koji će se s njima igrati i koji će se lijepo prema njima ponašati. Kad dijete navrši osam odnosno devet godina, vidi taj isti odnos kao zajedništvo i međusobno zabavljanje. To je period djetinjstva kad vrijeme provedeno s unucima odnosno bakama i đedovima najviše znači. Adolescenti ih doživljavaju više kao 'suosjećajno uho', nekoga tko će ih saslušati bez osuđivanja i kao nekoga kome mogu vjerovati. Manje će se svađati s njima nego s roditeljima, i upravo u tom periodu počinju shvatati koliko su im babe i đedovi bitni (Beebe M., Duncan, S.F., 2006), prema Smith,  1995.).

      Starost babe i đeda. Kao što je za pretpostaviti, mlađe babe i đedovi temelje taj odnos na zabavi i ležernijem skoro pa prijateljskom odnosu, dok su oni stariji formalniji, i pažljiviji kod prekoračenja granica kada se radi o roditeljskoj odgovornosti. (Beebe M., Duncan, S.F., (2006.), prema, Bengston, 1985). Istraživanja pokazuju da postoji određeno razdoblje života kad je najprimjerenije postati baba odnosno đed. Za žene je ta granica između 45 i 60 godina. Žene koje postanu babe prije te dobne granice, često nisu zadovoljne i ne prihvaćaju tu ulogu jer ona stvara osjećaj preuranjene starosti (prema Smith, 1995.). Mlade babe često su nezadovoljne i doista nisu spremne biti uzor mladim unucima. Timberlake i Chipung (1992.) usporedili su mišljenje žena o važnosti unuka iz dvije različite dobne skupine. Babe iz skupine od 46. do 60. godine odnosno 'bake na vrijeme' i babe iz grupe od 30. do 41. godine odnosno 'prijevremene babe'. 'Babe navrijeme' rekle su kako im unuci znače najviše na svijetu, a 'prijevremene babe' nisu zadovoljne novom ulogom i teško je prihvataju. Babe i đedovi koji su to postali kasnije u životu (nakon svoje 70. godine) izjavili da se osjećaju zakinutima jer će s unucima provesti manje vremena te da više nisu ni psihički ni fizički spremni na sve aktivnosti koje unuče podrazumijeva.

                            Učestalost viđanja. Kao što je za očekivati, što više vremena provode skupa, odnos je kvalitetniji, a babe i đedovi imaju više prilika i mogućnosti za pozitivan utjecaj na unuke. Život u blizini znači najviše prilika za viđanje jedni drugih, međutim to ne znači da se kontakti onih porodica koje ne žive u istom gradu ili državi ne mogu redovno i kvalitetno održavati.

                           


       Babino i đedovo zdravlje. Uglavnom, loše zdravstvene prilike stvaraju prepreke u bliskom odnosu s unucima. (Beebe M., Duncan, S.F., 2006., prema Smith, 1995.).

     Odnos roditelja s babama i đedovima. Istraživanja pokazuju da ukoliko su se roditelji osjećali zapostavljeno u djetinjstvu od strane svojih roditelja, njihov odnos s unucima će biti slabiji i manje blizak. S druge strane, ako je taj odnos bio dobar i nastavlja se, babe i đedovi će razviti blizak odnos s unucima. Roditelji bi trebali podsticati babe i đedove na što češće posjete unucima, omogućiti im da se osjećaju dobrodošlima i radovati se njihovom uticaju na svoju djecu. Najveći dar koji unuci mogu dobiti od svojih baba i đedova je ljubav, a najljepši dar koji roditelji mogu dobiti od svojih roditelja je pomoć u odgoju.

                             Pol. Babe su češće bliskije s unucima nego što su to đedovi. I to se reflektuje na ulogu žene kao njegovateljice u našem društvu. Bengston (1985.) bake zove 'čuvaricama ognjišta' jer paze na svoju porodicu i drže pod kontrolom živote svoje djece pa tako i unuka.
     U jednom istraživanju provedenom među studentima na fakultetu većina ih je izjavila da su povezaniji s babom nego s đedom, i da su babe imale više uticaja na njih u vrijeme razvoja (Beebe M., Duncan, S.F., 2006., prema Roberto i Stroes, 1992.). Bake su uzbuđenije, zadovoljnije i sretnije na pomisao prvog unuka, također se više osjećaju kao dio porodice koji mora biti izvor znanja. One se suzdržavaju od neprestanog davanja savjeta roditeljima, dok se đedovi bolje osjećaju kad savjetuju, jer na taj način pokazuju da su uključeni u odgoj unuka. U našem društvu očevi i đedovi su još uvijek manje uključeni u odgoj malog djeteta jer nisu dovoljno sigurni ili kompetentni. Međutim, djeca trebaju đedove kao uzor isto kao što trebaju i svoje babe.

        
            by Margareta Dujmović