Prestat ću da pišem i po
kušati da p
Hej. Znaš, ovaj, moram nešto da ti kažem.
Vidjet ćeš to ujutro, kad ustaneš, kad budeš pio kafu, ili možda i večeras, kad ja opet tako nepažljivo zaspim. Ne pišem ti često, osim u pismima, inače ne znam kako da sve ono što osjećam prema tebi pretočim u pisane riječi. I dok mi sad pričaš, pitaš se vjerovatno gdje lutaju moje misli, zašto tako odsutno kucam po tastaturi. Očekujem da me pitaš, kao što to inače imaš običaj „ O čemu misliš sad baš sad?“, ja ću kao i inače slegnuti ramenima i reči „ ne znam, lutam“. A neću ti reći da sad baš sad mislim o tvom glasu. Mislim o tome kako imaš jako lijep glas. Kako volim da te slušam, kako volim da mi čitaš, i volim kako lagano prelaziš po tim redovima, a ja ih upijam kao da su to najljepše riječi na svijetu. Pitat ću te sad da mi čitaš, nasmijaćeš se znam.
Opet su moje misli odlutale, obavio ih je tvoj glas.
Ali ipak i kad odlutam možeš da me nasmiješ, da mi izmamiš osmijeh, probiješ uši ili nešto slično.
Kako postoji tako mnogo stvari kod tebe koji me svaki dan iznova i iznova osvajaju. Uvijek su to iste stvari, ali na neke nove, samo tvoje načine.
I znaš da volim tvoje „dođi“, i kako ono uvijek tako umiruje. Kako u jednom mom uzdahu primjetiš tugu, primijetiš sve. I znam da ćeš sad da me ubiješ jer kuckam po tastauri dok ti čitaš, a ja ne znam tiho da kuckam.
Kako postoji tako mnogo stvari kod tebe koji me svaki dan iznova i iznova osvajaju. Uvijek su to iste stvari, ali na neke nove, samo tvoje načine.
I znaš da volim tvoje „dođi“, i kako ono uvijek tako umiruje. Kako u jednom mom uzdahu primjetiš tugu, primijetiš sve. I znam da ćeš sad da me ubiješ jer kuckam po tastauri dok ti čitaš, a ja ne znam tiho da kuckam.
Znaš, večeras mi se ne spava, čudno da. Spavalica.
Nastavljaš da čitaš, samo upijam tvoj glas. Ne registrujem riječi. Ne mogu pokušavam, ali ne ide.
Čujem samo glas.
I znaš inače kad sam tužna ne mogu da spavam. Tužna sam. Tišti me to koliko će mi nedostajati ovaj glas, rekla sam ti već. I kako si se jako začitao, nisi primjetio da se suze slijevaju niz moje lice. Obrisaću ih. Potrudiću se da ih ne primjetiš, jer ćeš se brinuti u suprotnom.
Nastavljaš da čitaš, samo upijam tvoj glas. Ne registrujem riječi. Ne mogu pokušavam, ali ne ide.
Čujem samo glas.
I znaš inače kad sam tužna ne mogu da spavam. Tužna sam. Tišti me to koliko će mi nedostajati ovaj glas, rekla sam ti već. I kako si se jako začitao, nisi primjetio da se suze slijevaju niz moje lice. Obrisaću ih. Potrudiću se da ih ne primjetiš, jer ćeš se brinuti u suprotnom.
Prestat ću da pišem i pokušati da preusmjerim svoju pažnju sa tvog glasa na riječi koje on reprodukuje. I nadam se da ti je dobra kafa ako ovo čitaš dok je piješ.
Nema komentara:
Objavi komentar