Tek sad shvaćam suze moje majke koje su me živcirale

Suza ponosnica pomogla mi je da shvatim sve suze moje majke koje su me izbacivale iz takta na svakoj školskoj priredbi, sportskom natjecanju i drugo.

Otkad sam postala majka i baka, svaki dan iznova učim. Kao da neprestano učim novu, veliku lekciju i smisao. Poštujem i one žene koje ne žele biti majke ili bake, ali meni je osobno činjenica da sam majka i baka na toliko fantastičan način zaokružila život i čini mi se da je to slučaj sa većinom žena. Ispravite me ako griješim. Zbog toga nisam prestala biti ono što sam bila i prije djeteta i dolaska unučadi, samo su stigle i neke nove, beskrajno lijepe uloge.

 

Prvi roditeljski na kojem sam mama, a ne dijete

Jedna od tih "novih" je recimo pojavljivanje na prvom roditeljskom sastanku pred upis u vrtić. Događaj koji je na mene ostavio tako dubok utisak da sam ga upisala u našu knjigu uspomena. Moj prvi roditeljski sastanak kao mama, ne kao dijete. Uauu! Netko će reći, predramatično. Slažem se, neš' ti stvari, ali kad nas je nazvala pedagog, rekla da smo primljeni i da trebamo doći na roditeljski zbog dogovora oko organizacije D dolazaka i boravka u vrtiću od jeseni, osjetila sam se neobično ponosno. Pobogu, nisu izmislile lift do svemira, samo je primljene u vrtić, ali majka ponosna i sretna do neba svima okolo se hvali: "Moje male djevojčice primljene su". Ljudi me gledaju u čudu pogledom koji govori "stara 'oladi!"

Za sastanak sam se uredila, odlučila sam da ću biti jedna od onih mama koje su uvijek uredno ispeglane (barem negdje moram i to biti)  i da ću se uvijek truditi ne osramotiti ih na hodniku. Danas vrtića, sutra škole i to viškom poljubaca, ispitivanjem o ocjenama kojemu je mjesto kući i sličnom.

Shvatila sam suze moje majke koje su me živcirale

Cijeli roditeljski prošao je vrlo cool, vrtić nam  odgovara i veselimo se procesu prilagođavanja koji je pred nama, a ja sam po završetku pustila suzu. Moj djevojčice ulaze u sistem i radni ritam. Moje male djevojčice postaju velike. Ta suza radosnica, ponosnica, kako vam drago, koja mi je kliznula niz obraz pomogla mi je da shvatim sve suze moje majke koje su me toliko silno živcirale i izbacivale iz takta (na svakoj školskoj priredbi, na svakom sportskom natjecanju, skoro pa na svakom ručku).

Svoje dijete odgajaš kao što si ti odgojen

To je bio prvi put kad sam rekla sama sebi - mama je u pravu. Sa svime. Više joj moraš govoriti "hvala". Gadan trenutak jer sam se klela u dvije stvari. Prva je da im nećemo dopustiti da spavaju s nama u krevetu (malo je reći da spavaju s nama, one su vladari našeg kreveta, a mi smo smetala)  i druga je da ću ja sve raditi bolje, modernije i pametnije od mojih roditelja. Ne zato što s njima nešto nije bilo u redu, već zato što se to tako valjda mora misliti. Trenutak kad shvatiš da svoje dijete odgajaš kao što si ti odgojen, dokaz je da se doista sve vrti u krug. 

Malo sam tužna jer znam da će moje male princeze, sudeći po tome, imati trenutke u kojima me uopće neće razumjeti. Ali, ako stvari nastave ići normalnim svemirskim tokom, imat će i ove druge trenutke koje jedva čekam. I sve će biti u redu.

Voljela bih da znam šta moja starija princeza misli koja sada ima Luku, Martinu i Petra.

Ispričajte me, odoh da zagrlim moju unučad.