Večeras, večeras je sve drugačije. Sam početak ovog dana je bio drugačiji, prate me neka čudna osjećanja od ranog jutra. Neka se sjeta zavukla u mojoj duši i u ovim prvim večernjim satima dok posmatram zalazak sunca sa svog balkona, taj osjećaj postaje još jači...intenzivniji. Moje misli lutaju traže uporno spokoj ali ga ne mogu naći... rađa se neki čudan strah koji se polako zavlači pod kožu. Nedostaje mi tvoj bracki zagrljaj večeras, zagrljaj u kome ću se skupiti poput mačeta i budna sanjati. Zagrljaj koji me ispunjava sigurnošću. Gubim se u svojim nemirima u mislima tamo gdje je bajka prestala. Želim zaspati u tvom naručju jer znam da sam tu zaštićena i voljena... Nedostaješ mi večeras do bola.
I ove noći poći ću kod Ljilje i tu bol podjeli ćemo zajedno...
Nema komentara:
Objavi komentar