Bilo koje riječi slaba su utjeha onima koji ne mogu preboljeti i čije duše zaplaču kad zabole sjećanja, prošlo je 7 godina...
I ewo opet...
po ko zna koji put za tobom placemo
Probudim se jutros, otvorim lagano oči i prvo što mi se nekako samo nametne je dubok uzdah. Sednem na krevet, spustim noge na pod, oslonim se laktovima na kolena, a glavu naslonim na šake, zažmurim, uzdahnem i polako počnu da se ređaju slike pred očima.
Nema komentara:
Objavi komentar