Svi dijecu, kao i odrasle ljude, znaju po imenima. To su imena koja su im namijenili njihovi roditelji i koja će nositi cijeli život. Rijetki su oni koji će u odrasloj dobi promijeniti svoje ime. Tokom odrastanja srastemo sa svojim imenom, a slavljem imendana otkrivamo ljepotu i značenje svoga imena. Postajemo prepoznatljivi prijateljima, susjedima i cijeloj ljudskoj zajednici.Pa ipak, postoje imena koja se nikada neće naći na ličnpj karti djeteta, nikada neće biti otisnuta na diplomi ili bilo kojoj drugoj službenoj ispravi. To su imena kojima su nas nazivali baka i djed, ponekad i roditelji, često nepoznata drugima – naša tajna imena. Oni su nas nazivali imenima koja su samo nama znana, nježna i topla imena. Različito je to ime od nadimka koji su nam dali vršnjaci. Baka je znala dati nam ime koje je njoj izraz nježnosti i ljubavi. Ponekad nas je možda i pitala: što si ti bakino?
Odrastanjem nekako zaboravimo ta nježna imena iz djetinjstva, pa kad nam baka čestita već neki odrasli rođendan i na uho nam kaže tajno ime našeg djetinjstva, tada to ime izazove veliki osmjeh i milinu osjećaja djetinjstva. Nitko nas tako ne zove osim bake. Tajna je to odnosa između bake i unuka. Rijetkima ćemo u velikom povjerenju reći kako nas je baka nazivala kada smo bili mali. Često puta niti supruga / suprug neće saznati tajno ime kojim nas je baka nazivala. Svi znaju naše službeno i javno ime. A ono tajno čuva se za posebne ljude.
I moji unuci imaju svoja imena. Čak lijepa imena koja su im namijenili roditelji. Tim imenima svima su poznati. Pa ipak, već sada, dok stariji unuk ima 4,5 godine dobro razlikuju svoja imena i ona kojima ih naziva baka. Stariji je Pilić, a mlađi Maslačak. Pilić je rođen pred Uskrs. Vrijeme malih, žutih i mekih pilića. Početak novoga života. Potreban nježnosti i ljubavi. Bespomoćno je mahao ručicama i postao Pilić. Kosa mu je bila dugačka i meka kao i paperje žutih pilića. Kasnije, rodila mu se sestra, u istom proljetnom mjesecu kada žuti maslačci prekrivaju livade. Mala, žuta sunca posijana po mladoj travi. Tako intenzivne boje koja privlači pčele doći i odmoriti se na maslačku grijući svoja mala tijela proljetnim suncem. Ponekad se baka ‘zabuni’, pomiješa im imena, ali Pilić ju brzo ispravi: ‘Ne, ne, bako, JA sam Pilić, nisam Maslačak, sestra je Maslačak’.
Kakva tajna imena dajemo svojoj djeci, svojoj unučadi? Kakvim ih imenima zovemo? Moje djetinjstvo je obilježeno mojim ujakom koji me nazivao Princeza. Ne sjećam se ničega što je govorio, propovijedao i naučavao, ali se dobro sjećam kako sam se osjećala posebnom u njegovom društvu i pred njim dok me nazivao Princezom.
Tokom rada u učionici otkrih kako su djeca, nažalost, nerijetko nazivana ružnim imenima. I to ne od nepoznatih ljudi, na ulici, od njihovih vršnjaka koji su nerijetko okrutni, već od onih koji bi trebali biti najvažniji graditelji osobnosti djeteta. Glupa, nesposobna, ružna i debela – imena su s kojima će djeca teško izgraditi pozitivan odnos prema sebi. Kakav će to imati utjecaj na njihova očekivanja od vršnjaka, od partnera, od braka? Koliki su i kakvi grijesi nas odraslih prema tim malenima? Koliko često bi trebali ispitati savjest o našem odnosu prema djeci, o našem govoru njima i pred njima? Svatko od nas poznaje makar jedno dijete koje je prije naučilo psovati nego moliti. Nije to grijeh djeteta, to je grijeh djeda, bake, susjeda…ali i grijeh roditelja. Reklame nas uvjeraju kako je za našu djecu dovoljno dobro samo ono najbolje što industrija nudi. Zašto istim žarom ne brinemo i o odgoju djeteta, o okružju u kojem se nalazi, o rječniku koji čuje, o ljudima koje susreće? Ako smo spremni djetetu servirati samo ekološku hranu, samo birane okuse i najbolje voće, vodimo računa i o djetetovoj duši. Možda je potrebno ponekad odlučno svoje dijete izmaknuti utjecaju psovke i ružnog govora i ukoriti odraslu osobu glede takvog ponašanja pa makar nam to bio netko važan i inače drag.
Kad pogledamo u svoje djetinjstvo, sjećamo li se tajnog imena kojim su nas nazivali nama dragi ljudi? Kakvog je to utjecaja imalo na nas? Budimo istinski zahvalni i radosni ako su nas naša tajna imena izgrađivala, poticala, njegovala dušu u nama, činila nas boljim ljudima. Pažljivo birajmo riječi kojima se obraćamo djeci, budimo pažljivi kojim ih imenima nazivamo, pazimo na njihove duše. Naša odgovornost za djecu i unučad ne izvršava se samo po onome što ćemo im dati jesti i što će obući. Još više nam valja brinuti za ono što je neprolazno, za onaj dio duše koji je nevidjljiv, a neprocjenjivo vrijedan i važan. Dajmo djeci ono najvažnije što imamo, ljubav, utkanu i satkanu od riječi koje izgrađuju.
Nema komentara:
Objavi komentar