31. srp 2012.

Tata, mama, postajete djed i baka


Pišući večeras o događaju kad saznaješ da  postaješ baba, kroz glavu su mi prosle slike predhodnih godina koje su brzo projurile ( vrtići, škole, nagrade, zaljubljivanja, bubuljice...)
Zanimljivo i naporno! Da bismo mogli svi da funkcionišemo, neko je morao ostati kući i osigurati im da sve bude na mjestu: nabavka, kuvanje, spremanje, rođendani...
Danas znam da sam preuzevši takav raspored održavala porodicu na okupu.  No, ne žalim se, to je bio moj izbor, i tek kad  se kćer Jelena odselile iz stana prije skoro pet godina, počela sam se pitati šta ja to želim, i kako dalje?! Dosta kasno, ali bolje ikad nego nikad. Ako ne naučite od početka da postavite sebe na prvo mjesto u pedestim je kasno. .
Dolazak unuka mi je pomogao da posložim prioritete u svom životu. Jednostavno, neka dugogodišnja, neodređena žudnja i čežnja potpuno su se rasplinule pred navalom ljubavi i blagoslova koji su me preplavili dolaskom Petra, pa Martine.
Kad je moj prvi unuk Petar progovorio i prvi put rekao: “Baka, bakice”, poletjela sam od sreće. Nije imao ni dvije godine kad sam mu čitala priču o Petru Panu. “Jesi mi pročitala da kapetan Kuka ima kuku jer mu je krokodil pojeo ruku? I da je kapetan gusarskog broda koji plovi po morima?”, pitao me. Ja mu kažem - jesam, a on nastavio: “Gdje si ti na moru vidjela krokodile?” Dvije godine poslije dobio je i sestricu Martinu. Puno je nježnija, prava slatkica. Obožava starijeg brata. Lutke je ne zanimaju i voli se igrati s njegovim autićima.
Interesantno je da otkad sam prvi put postala baka sa 52 godine, pa sve do danas, više radim na sebi nego u tridesetim godinama.
 Dok ovo pišem, sjedi mi u krilu moja unuka Marta, i kad pomislim šta će mi ovo pisanje noćas, ona  tapše  rukicama i kaže "Bavo Mia".



Ova vijest može stići na različite načine. To može biti telefonski poziv, e-mail ili iznenadni posjet. Možda će saznati na poslu, kod kuće ili za vrijeme romantične večere – u svakom slučaju, novost je tu, i jedna je stvar sigurna: više ništa neće biti kao prije! Za mnoge djedove i bake, vijest o rođenju unuka ne može biti sretnija. Pomisao na novog člana obitelji dovoljna je da ih uvede u svijet isprepleten različitim emocijama. Od radosti i iščekivanja do anksioznosti, tuge i nesigurnosti. Dolazak unuka navješćuje početak cijele nove generacije u obitelji. Bake i djedovi osjećaju da stare, međutim, ako je to cijena koju će platiti da bi uživali u vremenu koje će posvetiti unucima, ali i unuci njima, onda je pogodba vrlo dobra.
Bake i djedovi se danas jako razlikuju od nekadašnjih. Općenito su zdraviji, zaposleniji, poneki još uvijek rade kad unuci stignu. Kao rezultat toga, uloge baka i djedova se mijenjaju. Kako je biti baka i biti djed danas drukčije nego nekad, moraju biti otvoreni i fleksibilni. Cijeli jedan novi svijet je oko njih. Ultrazvučne slike unuka, parkirna mjesta za trudnice, rekreacijske vježbe za buduće majke, uključenost očeva u trudnoću... sve su to za njih novosti i oni se pripremaju na svoj način, međutim, koliko god stvari bile drukčije nego nekada, jedna stvar uvijek ostaje ista – a to je da budući roditelji trebaju svoje roditelje. Možda im trebaju kao rame za plakanje ili učenje, kao pomoć kod pripremanja dječje sobice ili kao psihička podrška dok prolaze kroz zahtjevne životne promjene. Mjeseci do rođenja djeteta mogu biti odlična prilika za roditelje i bake i djedove da
 postanu bliskiji i prilika da bake i djedovi izgrade čvrst temelj
 za dobar odnos sa svojim unucima.
Baka i djed... puno slika iza malo riječi      
                                                                                                               

Pripovijest bake Vere:
Moram priznati da me iznenadilo kad sam prvi put čula sina kako svom djetetu govori: 'Idi malo k baki.' Baš se o meni govori kad se koristi termin baka. Da me zovu majkom, navikla sam se prije nekoliko desetaka godina, ali baka... još ne! Do sada, kad bi moj sin govorio u trećem licu, uvijek bi govorio: 'Moja majka', a sada netko treći, njegovo dijete govori: 'Baka'. Malo mi je teško prepoznati se. Kao da mi novi naziv odjednom odijeva figuru djedova i baka koje sam upoznavala kroz život i koji su mi se činili puno starijima nego što sam ja sada. Figure djedova i baka meni su bili moji roditelji, moji svekar i svekrva, majka mog oca, otac moje majke. Međutim, sada kad razmislim, predajem se jasnoj činjenici da su moja svekrva i moja majka imale moju dob, čak i bile mlađe nego ja sad kad sam postala majka, a svejedno mi se činilo sasvim normalno obraćati im se s 'bako'. Tko zna kako su se one tada osjećale?
Izgleda kao mali detalj, ali kad razmislim o tome, čini mi se da su prve poteškoće 'zanata' djedova i baka, najvjerojatnije vezane upravo s tim da se sažive s novim apelativom i da se suprotstave slikama koje on uzrokuje. U kontekstu ovog poglavlja govori se o dva aspekta: o onom jezičnom, vezanom uz etimologiju termina i evoluciju njegovog značenja, i o onom psihološkom i socijalnom aspektu riječi baka i djed, učincima tih slika te emocijama i osjećajima vezanima uz njih.
by M.D.
 
 

Nema komentara:

Objavi komentar