Dvije stvari koje najviše želim:sreća i pronaći smisao.Kod sreće se radi o trenucima u životu,a kod smisla o osjećaju povezanosti.
Možda bi nam ,da nismo smrtni ,sreća bila dovoljna,ali naša smrtnost rađa želju za povezanošću,da znamo da je naše postojanje imalo svrhu.
U tradiciji plemena Cherokee postoji prekrasna priča:
Jedan starac rekao je svom unuku da mu se katkad čini kako se unutar njega odvija borba.
To je borba između dva vuka.Jedan vuk je zao,to je vuk ljutnje,zavisti,žalosti,kajanja,pohlepe,arogancije,samosažaljenja,grizodušja,ogorčenosti,inferiornosti,superiornosti,straha od ozdravljenja tijela i duše,straha od uspjeha,straha od istraživanja istine,straha od hodanja u tuđim mokasinama i uviđanja djelića njihove stvarnosti kroz njihova srca i oči,korištenje ispraznih razgovora za koje srce zna da su laž.
Drugi vuk je dobar.
To je vuk radosti,mira,nade,spokoja,poniznosti,ljubaznosti,suosjećanja,brige za druge,spremnost za oproštaj sebi i drugima i shvaćanja da je sudbina u mojim rukama.
Unuk je razmislio o tome i upitao:“Ali djede koji vuk pobjeđuje?“Djed odgovara:“Onaj vuk kojeg odlučim nahraniti“.
Misli i riječi moćan su alat koji definira naš život.Prije mnogo godina,pročitao sam uzrečicu koje sam se mnogo puta sjetio slušajući kako mi ljudi pričaju o svojim životima:
„Budite oprezni s mislima jer misli postaju riječi,budite oprezni s riječima jer riječi postaju djela,budite oprezni s djelima jer djela postaju navike,budite oprezni s navikama jer jer navike formiraju vaš karakter,tj to ste vi,a vaš karakter postaje vaša sudbina.“
by s. c
Nema komentara:
Objavi komentar