Dragan je danas zasadio lipu

Pričati o Sarajevu vrlo je nezahvalno, jer - Sarajevo se mora doživjeti, i samo onaj ko se ovdje vode napio znaće pravi smisao ovog grada, spoznaće njegovu dušu u svoj njenoj punini. Pričali su i pisali o Sarajevu mnogi, i oni koji su mu rodjenjem pripadali, ali ne samo oni, već i mnogi koji su jednom došli i nikad više nisu našli snagu da iz ovog grada odu. Od svih lijepih riječi, nekako se rado sjetim : „I svak ko je stigao vidio je grad kakvog do tada nije vidio: sa mahalama, sa ćepencima, sa adžama, sa aščijama, kujundžijama, gajtandžijama, sa esnafom drukčijim nego što je u drugim mjestima - sa drukčijom slikom cijelog grada, onog što su ga vijekovi ispisivali po potrebama i meraku običnih ljudi, onih koji su grad i gradili: ni mnogo velik, ni mnogo mali, prema sebi samima - pa zato s dušom, onom što je na licu ovoga grada.“

I sve što su rekli stvarno 'stoji'. Sarajevo, ovakvo kakvo je sada, nastajalo je vijekovima, kalemilo se na stari grad sve što je trebalo olakšati život njegovim žiteljima, ali bogami kalemilo se na grad i mnogo toga po čemu je postao poznat, a poznat je po akšamlucima, po lijepim ženama, karizmatičnim muškarcima, po pitomim jatima golubova oko Sebilja, po naročitom jednom sevdahu i meraku, po onom istančanom osjećaju za uživanje u svakoj sekundi ovozemaljskoga života... Sve je u ovom gradu govorilo ljubavlju, onom istinskom, pravom, nepotrošenom i uvijek novom, i ta ljubav je bila ista prema svima, i prema domaćinima i prema putnicima. Svako je ovdje usadio djelić sebe, možda i nesvjesno, u kaldrmi staroga grada, na basamacima neke stare kule, u pogledu divljenja prema svemu napravljenom od strane kujundžija, gajtandžija... Neko drugi je ostavio dio sebe ašikujući sa sarajevskim ljepoticama, padajući u sevdah od čarobnog duha Baščaršije, treći neko bio je opijen slobodom koju je imao time što je mogao u svako doba dana i noći pomoliti se Bogu, kako želi i gdje želi.

Doći jednom u Sarajevo, a pri tom se napiti sarajevske vode, kažu stari, uvijek jeznačilo da će se taj neko vratiti ponovo u grad. I tako je uvijek i bivalo. Mnogi će reći da ljubav na prvi pogled ne postoji, ali Sarajevo je grad koji ruši sve predrasude, koji je dokaz da pravila postoje da bi u njemu bila drukčija.

Miris ćevapa, miris kolača iz „Egipta“, zvukovi iz starih zanatlijskih radnji prizivaju duhove nekog drugog vremena, i nekako žive sa nama kao da su samo nas čekali i nama se nadali... a onda vidimo nasmiješena lica sarajlija, čujemo u prolazu čuveno pitanje „Š'a ima?!“, osjetimo svu ljepotu starinskog i modernog u jednoj ulici, začujemo čudesne stihove sevdalinke iz neke magaze, pogledamo na sat, a ono se u isto vrijeme čuju ezan s minareta džamije i zvona sa crkava, dok u pozadini odzvanjaju užurbani koraci...

Svima i uvijek Sarajevo je pružalo sebe, u svoj svojoj ljepoti, od okolnih planina, koje stameno stoje kao njegovi čuvari, do avlija i avlijica u kojima se ispijala kafa, tražilo se u toj šoljici čudesnog napitka malo razgovora i šale.

Period je ovo kad Sarajevo živi jedan puno bogatiji život od onog svakodnevnog. Galerije su prepune posjetilaca, odlazi se sa posla pravo na izložbu, nerijetko se to pretvori u dvije izložbe, nakon kojih slijedi predstava u nekom od pozorišta. Najnormalnija je stvar da se sva događanja tokom Sarajevske zime komentarišu na javnim mjestima, pa u tramvaju čujete kakav je koncert sinoć bio ovdje ili ondje...

Kako tokom avgusta Sarajlije žive za Sarajevo Film Festival, tako se tokom februara mjeseca sjedine sa Sarajevskom zimom. Ukoliko se slučajno ili namjerno budete našli u Sarajevu, neka vas put odvede i do ponekog muzeja, galerije, pozorišta ili koncertne dvorane. Pustite da vas ponese duh olimpijskog grada.

Veza između umjetnosti i života je neraskidiva; to je nešto što je trajna kategorija - jer kako umjetnost izvire iz života, tako život ponire u umjetnost.

by.s.

Dana 18. novembra, 2013 godine, moj suprug zasadio je  lipu u Aleji ambasadora, pridruživši se tako listi onih koji su na taj način ostavili svoj trag u BiH, prethodnih godina.

Pisalo je :

Ambasador Crne Gore Dragan Đurović danas je uz pomoć unuka Petra zasadio 122 lipu.

“Čast mi je i zadovoljstvo što sam zasadio lipu u Aleji ambasadora. Drago mi je da sam mali dio ovog velikog događaja i projekta. Mandat bude i prođe, a lipa ostaje kao simbol prijateljstava dviju država i naroda. Ovo je dokaz izvanrednih odnosa između Bosne i Hercegovi i Crne Gore na svim poljima”, istakao je ambasador Đurović, te podsjetio kako je Općina Stari Grad pobratimska općina s Ulcinjem i Budvom. “Današnja lipa je sigurno razlog više da dođem u Sarajevo i onda kada ne budem više ambasador”, riječi su Đurovića.

              

	Ambasador Crne Gore s unukom Petrom
Ambasadoru uručen certifikat
	Hadžibajrić, ambasador Đurić s unukom i suprugom i Dodik