Danas cijelo poslijepodne misli nekako teške..Sukobljavaju se same sa sobom..Umorile me..Pogled mi često na jednu plišanu figuricu usmjeravale..Tužni moj medo u crvenom džemperu..Dobila sam ga 2002.godine za 8.marta..Ušetao moj tada četrdesetčetvorogodišnji brat..Nasmijan..Veli..Znaš seki,znam da se danas donosi cvijće,ali je meni dok sam kupovao novine pažnju privukao ovaj medo i evo ti ga poklanjam..Iz unutrašnjeg džepa jakne izvukao je meda i evo ga još uvijek..Njegovo mjesto je uz moje uzglavlje posebno nakon 16.01.2007. godine otkada brat nebeskim prostranstvima hodi..Otkada mjesečevom prašinom posipa moj mir i nemir.Redovito prije sna i poslije sna moje misli ušuškava. I svi znaju i više ne pitaju, zašto plišo taj ima poseban vječni smještaj..
Nekako mi se čini da bi usnuti bilo teško da mu u ove kasne sate nisam našla na blogu mjesto..
Nekako mi se čini da bi usnuti bilo teško da mu u ove kasne sate nisam našla na blogu mjesto..
by ana
Nema komentara:
Objavi komentar