u jednoj kucici punoj cvijeca gori za tebe hiljadu svijeca ja znam da je ovo tvoj dan od srca ti zelim ....
Kad samo pomislim kako vrijeme leti
i brze nego ga mogu pratiti,
zelim da zadrzim bar trenutak,
kad vec tebe ne mogu vratiti.
Tvoj trag jos pratim
i pricam noci,
kad je tiho i mirno
uzivam u samoci.
Treba mi tisina da mogu te cuti,
treba mi samoca da te dozovem,
treba mi smiraj da mogu ti reci,
treba mi vjecnost da te prebolim.
A opet je snijeg,
i opet studen po prozoru pise,
noci su mirne i bijele,
i bez tebe nekako tise.
Zovem te da razdvojimo vrijeme,
da ti kazem koliko je proslo,
koliko dugo te nema,
i kako bi mi dobro tvoje drustvo doslo.
Nema komentara:
Objavi komentar