
U ovom tekstu fokus je na ženama u međugeneracijskom odnosu ljubavi i brige, sa posebnim ostvrtom na konflikte i nerazumevanje koji se javlaju u određenim fazama razvoja.
Pitanje je – zašto se oni javljaju, a odgovori su negde između načina na koje usvajamo društvene uloge tj socijalizacije i jaza između generacija.
Konflikti između majki i ćerki nisu nezaobilazni u ovom odnosu, kako se veoma često predstavlja. Mitovi o majkama i ćerkama suparnicama, koje se bore oko figure oca/muža nisu ništa drugo neko naopako postavljena, široko rasprostranjena patrijarhalna teza.
Najveći broj problema, koji se javljaju u odnosu majke i ćerke, nastaju uglavnom u adolescentskoj fazi razvoja ćerke i to iz sasvim drugih razloga.

- Bori se za sebe, ali ne preglasno
- Brini za sebe ali pre svega brini za druge
- Budi uspešna, asertivna, inteligenta, ali ne toliko da uplašiš potencijalnog životnog saputnika
- Bavi se sportom ali ne budi kompetitivna
- Budi diskretna ali popularna i tražena
- Budi pristojna i skromna ali zavodljiva i atraktivna
Ako se na sve to doda neverovatna brzina kojom žena u savremenom društvu osvaja pravo na određena ponašanja o kojima njena majka nije mogla ni da sanja, jasno je koliki se jaz stvara. A taj jaz više nije samo generacijski već i kulturološki.

Važno je imati na umu da u periodu adolescencije ćerke, majka takođe prolazi kroz veoma delikatno životno razdoblje.
Ona se nalazi u srednjim godinama, prolazi kroz ili ulazi u fazu telesnih promena koje donosi menopauza, preispituje sopstvene životne izbore i postignuća.
Ishodi tih preispitivanja imaće veliki uticaj na izbor i stepen intervenicja koje će imati u životu svoje ćerke i odraziće se na kvalitet njihove interakcije.
S druge strane, ćerka prirodno teži autonomiji i nezavisnosti. Ona osvaja svoj prostor, na način koji prepoznaje kao jedini moguć, što majci koja je ranjiva može da bude znak da je nepotrebna i odbačena. Ponašanje ćerke ona tumači kao kritikujuće i oponirajuće i ciklus konflikta se lako pokreće. Devojka se oseća neadekvatnom da odraste, majka neadekvatnim modelom svojoj ćerki, i nešto što bi trebalo da bude prirodan proces odrastanja i sazrevanja postaje borba za sopstveni identitet.
Odrastanje i odvajanje ne podrazumeva cepanje već restruktuiranje dosadašnjeg načina funkcionisanja, u kome obe, pre nego što misle o svim razlikama koje ih odvajaju treba da se fokusiraju na sličnosti koje ih povezuju.
Te sličnosi, osnova su za prelazak u novi oblik funkcionisanja, ne toliko zasićen brigom i negom, koliko razmenom i prijateljstvom. Za ćerku bi u ovoj fazi bilo značajno da sazna više o sadržaju i kontekstu u kome se odvijao majčin život, a majka bi trebalo da u svom iskustvu pronađe resurse koji mogu da pomognu njenoj kćeri u suočavanju sa teškoćama i dilemama koje život mlade žene donosi.
Jedna drugoj potrebne su kao ogledalo, pri čemu ćerka treba u tom ogledalu da vidi svoju snažnu i samosvojnu majku iz čijeg iskustva može da uči, dok majka treba da vidi svoju ćerku koja zahvaljujući njenoj podršci izrasta u samostalnu ženu.
Nije dovoljno odrasti i otići, s jedne, niti odškolovati, odbolovati i poslati u svet s druge strane. Odnos majke i ćerke treba negovati kroz pronalaženje najprihvatljivijih obrazaca komunikacije i istraživanje načina za međusobno razumevanje, poštovanje i razmenu, koja će obema pomoći da obogate i poboljšaju kvalitet sopstvenih, odvojenih ali međsobno dopunjujućih, života.
by i.b.