kad voljeni nedostaju... moj tata

 

   Bilo koje riječi slaba su utjeha onima koji ne mogu preboljeti i čije duše zaplaču kad zabole   sjećanja, prošle su 23 godine...

http://www.youtube.com/watch?v=1kAiZwWXnew

                      

Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete

Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete, više bih bojala prstima, a manje upirala prstom.

Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala.

Skinula bih pogled sa sata, a više bacala pogled na njega.

Pobrinula bih se da manje znam, a da mi više bude stalo.

Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva.

Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala.

Trčala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda.

Više bih ga grlila, a manje vukla.

Rjeđe bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala.

Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću.

Manje bih ga poučavala ljubavi prema moći, a više o moći ljubavi.

by Diane Loomans

Hvala Petru i Martini

31 godina

Kako je lako bilo reći  DA prije trideset jednu godinu

Porodica u kojoj odrastamo i ona koju kreiramo

Da li vam se dešava da u svom braku prepoznate izvesne obrasce odnosa i ponašanja koji su bili prisutni braku vaših roditelja?

Da li vaš odnos sa partnerom, komunikacija, način na koji provodite vreme u velikoj meri podsećaju na odnos vaših roditelja? Da li podela kućnih poslova između vas i vašeg supružnika veoma nalikuje podeli koja je bila zastupljena u vašoj porodici porekla? Da li prilikom vaspitavanja dece primenjujete sličan sistem nagrađivanja, odnosno kažnjavanja koji su koristili vaši roditelji?

Sasvim je normalno ukoliko u pojedinim aspektima našeg bračnog i porodičnog života postoje izvesne sličnosti sa bračnim i porodičnim životom naših roditelja. S obzirom na to da je porodica porekla model po kome gradimo sopstvenu porodicu ona ima znatnog udela u formiranju i funkcionisanju buduće porodice. Stoga možemo govoriti o prenosu određenih obrazaca porodičnog funkcionisanja sa jedne generacije na drugu, odnosno možemo govoriti o pojavi „transgeneracijskog prenosa“.
Iako su u današnjoj kulturi parovi sve manje vezani porodičnom tradicijom i slobodniji da razvijaju muško-ženske odnose različite od onih koje su iskusili u svojim porodicama porekla, brojne studije pokazuju da se prilikom kreiranja sopstvene porodice u velikoj meri primenjuju obrasci usvojeni upravo iz porodica iz kojih potičemo.

PARTNERSKI ODNOSI I PODELA ULOGA  Između porodice u kojoj smo odrastali i porodice koju sami gradimo u velikom broju slučajeva postoji sličnost u podeli porodičnih uloga. To se ogleda u ulozi majke, ulozi oca, zatim njihovom međusobnom odnosu kao i načinima uspostavljanja i održavanja emocionalnih veza i njihovom kvalitetu, tj. da li su veze među članovima porodice čvrste ili oslabljene, pozitivne ili negativne.
Ko će obavljati poslove po kući? Ko će ići u kupovinu namirnica? Ko će izbacivati đubre? Kako i sa kim ćemo provoditi slobodno vreme? Kako ćemo uskladiti porodični i društveni život? To su samo su neka od pitanja na koja prilikom otpočinjanja zajedničkog života sa partnerom odgovore svesno ili nesvesno nalazimo u primarnoj porodici, odnosno u porodici iz koje potičemo.
Prve godine bračnog i porodičnog života predstavljaju period prilagođavanja na zajednički život sa partnerom i period međusobnog usklađivanja očekivanja i obrazaca koje nosimo iz porodičnih sistema u kojima smo odrastali, te je tada transgeneracijski prenos nešto slabije izražen. Međutim, vremenom se sve više usklađujemo sa partnerom uspostavljanjem granica porodičnog sistema, izgradnjom odgovarajućih emocionalnih odnosa, podelom uloga unutar porodičnog sistema i učvršćivanjem pravila i obrazaca ponašanja – pri čemu novoizgrađena porodica po funkcionisanju biva sve sličnija upravo porodici u kojoj smo odrastali.


RODITELJSTVO I STRATEGIJE VASPITAVANJA

Prilikom dolaska dece na svet i ulaska u novu fazu porodičnog života koju karakteriše roditeljstvo takođe je prisutan transgeneracijski prenos. Naime, uočljiva je tendencija roditelja da primenjuju vaspitne stilove i strategije kojima su i sami bili izloženi u detinjstvu. Način na koji jedan od roditelja uspostavlja emocionalnu vezu sa detetom i njen kvalitet – briga, nežnost, privrženost, služe kao model sledećoj generaciji da oformi isti takav sistem odnosa.
Iskustvo dobrog roditeljstva u porodici iz koje potičemo, a koje je podrazumevalo disciplinu i roditeljsko prihvatanje, najverovatnije će rezultirati odgovarajućim ponašanjem u ulozi roditelja u odraslom dobu koje će karakterisati kontrola, dobra komunikacija i pozitivne emocionalne veze. Odrastanje u porodici u kojoj vladaju pozitivna emocionalna klima, otvorena komunikacija među članovima i uzajamno poverenje uticaće na to da se i mi sami jednog dana prema svojoj deci ophodimo na topao, osećajan i stimulišući način.

NEGATIVNI OBRASCI PORODIČNOG FUNKCIONISANJA

Treba istaći da transgeneracijski prenos ne obuhvata samo funkcionalne obrasce, već se sa generacije na generaciju mogu prenositi i disfunkcionalni obrasci porodičnog funkcionisanja.
Ljudi najčešće ne ulaze u dublju analizu sadašnjih odnosa u porodici, a još manje u strukturu i odnose koji su postojali u prethodnim generacijama. Stoga, kroz porodične priče, događaje i neke reakcije mogu se uočiti sličnosti, pa čak i potpuno ista stanja i problemi sa kojima su se ranije generacije susretale na svom životnom putu. Tako se dešava da su aktuelni porodični problemi poput alkoholizma, nasilja, depresije, sklonosti ka samoubistvu često već bili prisutni u prethodnim generacijama i imaju tenedenciju da se ponavljaju.
Brojne studije su pokazale da se kod dece koja su bila izložena agresiji od strane roditelja može predvideti isti način ophođenja prema sopstvenoj deci dvadeset godina kasnije. Deca koja su bila zlostavljana zlostavljaće kasnije sopstveno potomstvo.
Ono što dodatno otežava situaciju jeste to što osobe koje su odrastale u porodicama u kojima su bili zastupljeni problemi poput alkoholizma ili nasilja, ove pojave čak ni ne doživljavaju kao problematične, na čijem bi suzbijanju trebalo raditi, već to opažaju kao nešto sasvim uobičajeno, nešto što je deo svakodnevnog života. S obzirom na to, nije neobično kad od ovakvih osoba čujemo izjave kao što su:„Volim da se posle posla malo opustim i odem sa kolegama na „po koju“! Najčešće idem u kafanu u koju su još moj otac i stric nekada išli i vodili me sa sobom.“
„Ja ne tučem svoju ženu! Nekad joj samo opalim šamar kad me iznervira, ali to nije ništa strašno! I moj otac je to radio. Mora da se zna ko je muško!“

Ukoliko imamo u vidu to da su ove osobe odrastale i sazrevale u okruženju u kojem su ovakva ponašanja prihvaćena kao normalna, sasvim je očekivano da će, učenjem po modelu, u svojim budućim porodicama primenjivati iste obrasce ponašanja.

Na kraju, možemo da zaključimo da porodica porekla i iskustva koja nosimo odatle igraju značajnu ulogu u formiranju buduće porodice, u njenom funkcionisanju i unutrašnjoj dinamici. Stoga, izučavanje repetitivnih obrazaca porodičnih odnosa i funkcionisanja, kao i karakterističnih porodičnih problema pruža mogućnost njihove predikcije, pri čemu nam prepoznavanje disfunkcionalnih obrazaca može pomoći da izbegnemo njihovo ponavaljanje kroz nekoliko generacija. U skladu sa tim ciljem transgeneracijsku analizu bi kod parova trebalo primeniti na samom početku njihovog zajedničkog života kako bi se već tada otpočelo sa postepenom izgradnjom jednog zdravog i funkcionalnog porodičnog sistema.

by Tamara Tihojević, psiholog

Zlatna pravila porodičnog života

Zasnivanje porodice, a potom porodica sa malim detetom, prve su faze u životnom ciklusu porodice. U tom periodu, partneri treba da osmisle pravila funkcionisanja njihovog "carstva“

U fazi zasnivanja porodice, partneri treba da nauče da žive zajedno, i to na način koji se razlikuje od onog kada su bili mladić i devojka. Bračni par treba da razvije načine komunkacije - kako kroz verbalni dijalog, tako i kroz neverbalni, odnosno kroz ponašanje. Jer, u fazi zabavljanja i zaljubljenosti, partneri najčešće komuniciraju neverbalno, "bez reči". Međutim, u bračnoj zajednici je neophodno dogovaranje oko većine zajedničkih obaveza, odgovornosti, interesovanja i planova.

Struktura odnosa

Partneri u ovoj fazi postavljaju strukturu međusobnih odnosa i odnosa sa članovima šire porodice. Zadržavaju svoju privatnost, uz prihvatanje drugog partnera kao dela zajedništva. Ovaj odnos se razlikuje od svih prethodnih sa(u bračnoj zajednici je neophodno dogovaranje oko većine zajedničkih obaveza, odgovornosti, interesovanja i planova ) roditeljima, braćom, sestrama, prijateljima, kolegama). Bračni par uspostavlja polupropustljivu granicu prema spoljašnjem svetu - koji čine članovi porodice, rođaci, prijatelji, kolege, pa i društvo u celini. Menja se odnos prema roditeljima, sa više samostalnosti i inicijative u individualnom i bračnom životu.

Postavljanje porodičnih pravila

Bračni par postaje samostalna jedinica za sebe, koja je i ekonomski nezavisna. Stvaraju se nova pravila za funkcionisanje. Na primer, uspostavlja se pravilo brige o domaćinstvu, sa podelom rada - koja može da bude  (za usaglašavanje pravila zajedničkog života veoma je važno da partneri prihvate činjenicu da je svako od njih ličnost za sebe, sa sopstvenim iskustvom i karakteristikama tradicionalna (prema polu), ili prema sposobnostima i afinitetu. Zatim, tu su i pravila oko dolaska kući, pozivanja prijatelja, da li će mesečna primanja biti zajednička ili odvojena, čije će ime stajati na vratima. Takođe, stvaraju se pravila o načinu izražavanja nežnosti i bliskosti, u kojim situacijama - pred rođacima, ili samo kad su sami. Bračni par bira i prioritete u rešavanju problema i zasniva obrasce načina razrešavanja sukoba. Na primer, da li se o problemu govori otvoreno, ili se prećutkuje, ko prvi popušta.

Ova faza zahteva velike promene kod svakog partnera. Pravila koja se tada ustanove, provlače se kroz čitav životni ciklus. Tako se dešava da, ako partneri nisu razrešili sukobe i nesporazume iz ove faze, oni vremenom postaju sve veći. Za usaglašavanje pravila zajedničkog života veoma je važno da partneri prihvate činjenicu da je svako od njih ličnost za sebe, sa sopstvenim iskustvom i karakteristikama. One su, između ostalog, uslovljene i načinima na koji je funkcionisala porodica iz koje su došli. Takođe, treba da shvate kako je pred njima period prilagođavanja i stvaranja pravila koja će regulisati njihove međusobne odnose.

Muškarac u porodici

 Više je nego očigledno da je porodica u krizi.
Stare, patrijarhalne vrednosti se gube, a nove se ne formiraju. Društvo, kao i porodica, u nekoj su vrsti   istorijskog vakuuma. U drugoj polovini prošlog veka model porodice kakvu smo poznavali nestaje sa    scene. Žene dobijaju nove mogućnosti za ravnopravnost i društvo počinje da se menja. Promenili su se poslovni odnosi, politički odnosi, odnosi u porodici. Danas je neprihvatljiv model po kome žena ne radi, čeka muža kod kuće, i ona i deca čine sve da bi ugodili muškarcu nastojeći da po svaku cenu spreče njegovu ljutnju i eventualno napuštanje.Nažalost, nove vrednosti i nova opšte prihvaćena definicija braka i porodice još uvek nije pronađena. Ostaje na pojedincu kako će organizovati svoj porodični život i pri tom to često nema od koga da nauči. Poseban problem danas predstavlja sve češća odsutnost muškaraca iz života porodice, bilo zbog prevelikog broja obaveza, bilo zbog drugih preokupacija. U nekim slučajevima muškarci se sami povuku od porodičnih obaveza a u nekim njihova partnerka je ta koja im stavi do znanja da odgajanje dece i kućni poslovi nisu primereni „pravom“ muškarcu. U našoj zemlji je poseban problem što otac ne može da prisustvovuje rođenju deteta, a u mnogim porodilištima ne može ni da poseti suprugu i dete u trenutku kada u porodici nastupa najvažnija promena. Osim toga, muškarac je često prinuđen da vrlo naporno radi da bi porodica mogla da opstane. To znači da će, nažalost, provoditi i manje vremena sa porodicom.

Ključ za bliskost jeste da sa onima do kojih nam je stalo provodimo dosta vremena i da ga provodimo kvalitetno. Savremeni muževi i očevi često nemaju to vreme jer moraju da obezbede egzistenciju za porodicu. Situacija je teška u zemljama koje prolaze kroz period tranzicije. Kada porodica dođe do nivoa na kome ima obezbeđenu materijalnu egzistenciju (ukoliko u međuvremenu nije došlo do razvoda braka) muškarac je uglavnom toliko udaljen od supruge i dece da izgleda gotovo nemoguće da se obnovi kvalitetan kontakt.

Osim odsustva zbog posla, muškarci koji žele da budu dobri supružnici i očevi ne znaju kako da to postignu iz jednog jedinog razloga – niko ih tome nije naučio. Često se dešava da su i oni sami odrastali bez prisustva oca ili drugog značajnog muškarca od kojeg bi mogli da nauče kako da izgrade stabilan brak i porodicu.
Poznato je da se identitet osobe razvija najvećim delom posmatranjem ljudi koji su nam bitni, njihovim imitiranjem i usvajanjem njihovih obrazaca razmišljanja i ponašanja tokom detinjstva. Danas, kao ni par generacija unazad, dečaci nemaju adekvatne muške uzore. Prve godine provode sa majkom (dok otac pokušava da zaradi dovoljno novca), nakon čega kreću u vrtić gde uglavnom rade žene. U osnovnoj školi većinu nastavnog osoblja, posebno u nižim razredima, takođe čine žene. I bez obzira na to koliko su žene koje odgajaju dečake snažne i sjajne dečacima su potrebni očevi, ujaci, stričevi, dede kao uzori od kojih će moći da nauče šta znači biti muškarac. Potrebno je da se muškarci u većoj meri uključe u porodični život, a posebno u vaspitanje dece. Deci je potrebna sigurnost koju pruža očeva podrška. Potrebni su im idoli i modeli na koje će se ugledati, koji će biti tu da podele sa njima njihove radosti i tuge.

Ukoliko vas zanima ova tema iskreno preporučujem knjigu „Biti muško“, autor je Stiv Bidalf.by Sanja Perković-Goga

Brak i porodica

Brak

Brak je svakodnevno njegovanje strastvenog prijateljstva.

Harvil Hendriks

Nemoj se venčati sa osobom sa kojom možeš da živiš.

Vjenčaj se sa osobom bez koje ne možeš da živiš.

Džejms Dobson

Jedna od najlepših stvari koju možeš da kažeš svom bračnom drugu:

"kad bih ponovo birao, opet bih izabrao tebe."

Anonimus

Muškarci

Tajna za ostanak u braku:

"Žena mi je rekla da ako se ikada budem odlučio da odem-

ona ide sa mnom"

Bonžovi
Brak je naša poslednja i najbolja šansa da odrastemo.

Džozef Bart

Najvažnija stvar koju otac može da učini za svoju djecu
je da voli njihovu majku.
teodor Hesburg

Žene

Zašto se uopšte ljudi venčavaju? Zato što im je potreban svedok
za sopstvene živote.
Na zemlji žive milijarde ljudi.
Da li neko primeti svakog od njih? U braku ljudi obećaju jedno drugom da će o svemu brinuti –
o dobrim i lošim... o svim stvarima.
Time govore: Tvoj život
neće proći nezapaženo –
jer ja ću ga primećivati.
Tvoj život neće ostati
bez svedoka –
jer ja ću ti biti svedok“. Iz filma "Shall We Dance?"

 
Deca

Šta god da postane tvoje dete kad
odraste, ono je i dalje tvoje dete.
Jedna od najvažnijih stvari
koju detetu možeš da pružiš
je bezuslovna ljubav –
ljubav koja ne zavisi ni od čega drugog osim činjenice
da je ono tvoje dete.Rozalin DiksonŽivi takvim životom
da kada tvoja deca pomisle na pravednost, ljubav i poštenje – pomisle na tebe.
Džekson Braun Junior

 

Kupovinu u chicco zamjenicemo kupovinom u Marinu Rinaldi, barem samo nocas :-)

http://www.marinarinaldi.com/it/Collezioni/CAMPAGNA-PUBBLICITARIA

Drage babe nova kolekcija marine rinaldi, malo elegancije za duge zimske dane koji nas cekaju

Jeste li uistinu spremni za dijete?



Autor: K. M.

Klijent s kojom sam radila putem telefona započela je sa snažnom željom da rodi dijete. Ispitujući njezinu motivaciju, sve se činilo zdravo: osjećala je da ima mnogo dati djetetu (umjesto da se nada da će ona od djeteta dobivati npr. ljubav, pažnju, poštovanje), smatrala je da može u roditeljstvo ući svjesno i odgovorno umjesto motivirana biološkom potrebom ili društvom kao mnogi ljudi oko nje. No, tokom trudnoće njezini su se osjećaji potpuno promijenili: shvatila je da se teško nosi s promjenama i poteškoćama same trudnoće, da nema dovoljno podrške u okolini i da će, jednom kad se dijete rodi, biti suočena s još više zadataka, odgovornosti i poteškoća. Njezino dijete sada ima tri mjeseca i ona je potpuno emocionalno i fizički iscrpljena, “voli svoje dijete, ali mrzi roditeljstvo”. Koliko je mladih roditelja koji prekasno shvate da se biološka uvjetovanost lukavo kamuflirala zrelijim razlozima?

Brojni su ljudi koji tek nakon što se dijete rodi počnu shvaćati koliko su izazova, obaveza i odgovornosti preuzeli na sebe. Dijete može značiti ubrzan osobni razvoj, no brojnost i intenzitet izazova nerijetko za rezultat imaju nesretne obitelji i nesređene odnose. Kad bi imati dijete bilo lako, ne bismo svakodnevno oko sebe gledali iscrpljene roditelje na rubu živaca, koji pored racionalnom znanju, savjetima i vlastitoj želji pribjegavaju prijetnjama i agresiji. Koliko puta ste u svojoj okolini čuli komentar poput “Da sam znala koliko će biti teško, ne bih se odlučila za dijete” ili "ne znam više što da radim s tim djetetom"?

Živimo u društvu koje dramatično otežava roditeljstvo. Izolirane male obitelji od kojih svaka ima previše svojih problema da bi mogla biti od pomoći drugima, dugo radno vrijeme, vožnja na posao, nesavjesni poslodavci, ograničena financijska sredstva, školski ustav koji daleko više radi protiv djetetovog emocionalnog zdravlja nego što ga podržava, javni mediji koji se svim silama trude izmanipulirati vaše dijete… a to su tek spoljnji problemi. Zatim pažnja i vrijeme koje zahtijeva dijete, neprestani oprez da se nešto ne sruši/razbije/ozlijedi dijete, djetetove faze razvoja od kojih nisu sve najugodnije – egocentričnost, ispitivanje i preispitivanje vaših granica, adolescencija… razmišljate li o djetetu, razmislite unaprijed jeste li spremni suočiti se sa svim tim izazovima i kako ćete ih riješiti.

Biološka potreba za djetetom je iznimno snažna. Potreba za opstankom vrste veći je biološki imperativ nego opstanak pojedinca. Kad bismo se više vodili razumom, a manje biološkim porivima, mogli bismo stvoriti sretnije obitelji i sretnije društvo.

Zbog toga, razmišljate li o djetetu, razmislite i o svim sljedećim aspektima te odluke. Pokušajte pritom biti što iskreniji možete prema sebi, jer je u ovom slučaju, kao i pri izboru partnera, posebno lako biološke i nezdrave emocionalne razloge zamaskirati zdravima:

1. Vaša motivacija

- Mislite li da “je već vrijeme”, “normalno je imati djecu” ili “što će drugi reći ako ne budem imala djece”? Osjećate li se neugodno pred roditeljima ili prijateljima s djecom? Bojite li se da će vas proglasiti sebičnima i nesposobnima za odgovornost? Biološka, genetska uvjetovanost za produžetkom vrste mnoge će ljude motivirati da vrše pritisak ne samo na same sebe, nego i na ljude i u svojoj okolini da imaju djecu. Tome se pridružuju razni oblici strahova i ljubomore: strah od različitosti koji nas tjera da vršimo pritisak na druge da se prilagode masi, strah od spoznaje da smo donijeli krivu odluku može nas motivirati da uvjeravamo i druge da je takva odluka ispravna, ljubomora na slobodu koje smo se odrekli… mnogi su motivi zbog kojih ljudi s djecom mogu osjećati poriv za nepromišljenom kritikom ili podbadanjem osoba koje “kasne” s roditeljstvom. Osjećate li da je strah od kritike među jačim razlozima da se odlučite za dijete, krajnje je vrijeme da poradite na svom odnosu prema sebi. Vrlo vas je vjerojatno i inače lako izmanipulirati i navesti da se prilagodite drugima čak i na svoju štetu.

- Osjećate li da “će uskoro biti prekasno” odnosno da vam “otkucava biološki sat”? Možda osjećate poriv za djetetom koji je teško opisati i objasniti riječima? Najvjerojatnije se radi o biološkom porivu za produženjem vrste i vlastitih gena. Ako nema dovoljno drugih zdravih i promišljenih razloga za dijete, pažljivo razmislite prije nego što donesete konačnu odluku.

- Bojite li se “tko će se o vama brinuti u starosti”? Rodite li dijete iz ovakve motivacije, može se ispostaviti da nemate emocionalnog i komunikacijskog kapaciteta za ostatak njegovog razvoja, što će vrlo lako dovesti do toga da ćete u starosti ionako ostati sami jer nemate dobar odnos s djetetom.

- Želite li “oblikovati” dijete u određenom smjeru, na način na koji ste zamislili? Možda da bude slično vama, ostvari nešto o čemu vi sanjate, ili da ga oblikujete u osobu za kakvu smatrate da je poželjna i ispravna? Osim što je to vjerojatno kompenzacija za nešto što vama nedostaje u životu, velika je vjerojatnost da ćete na dijete vršiti pritisak koji će s vremenom dovesti do sukoba. Ljudi su različiti, čak i kad pripadaju istoj obitelji. Imamo različiti temperament, različite potrebe, različita iskustva, različiti unutarnji osjećaj smjera… razmislite jeste li spremni voljeti i cijeniti svoje dijete i ako bude potpuno različito od onoga o čemu vi sanjate? Ako se ne slaže s vašim nazorima, ako izabere zanimanje koje vi zbog nečega smatrate neadekvatnim, ako nije priželjkivanog spola, ako je manje lijepo ili inteligentno nego što se nadate, ako donosi “pogrešne” odluke? Jer to je sve vrlo lako moguće.

- Želite li dijete kako biste mu prenijeli svoje znanje i podijelili s njim ono što vas inspiriše? To je lijepa motivacija, ali nije samo po sebi dovoljno za uspješno roditeljstvo. Razmislite o mogućnosti da vašeg potomka možda neće dovoljno zanimati vaše znanje i interesi. Ako drugi uvjeti i kriteriji nisu dovoljno ispunjeni, možda bi bilo dobro razmisliti kako još možete svoje znanje prenijeti budućim generacijama, ne nužno kroz vlastito dijete.

- Želite li dijete kako biste ispravili pogreške svojih roditelja, nadoknadili ono što vi niste imali? Neriješene emocije prema roditeljima mogu vas navesti na djetinjaste reakcije u situacijama djetetove zahtjevnosti i nezrelosti. Nastojte prvo iscijeliti svoje emocije prije nego što se odlučite za dijete. Roditelj koji je sretan i ispunjen može mnogo više dati djetetu nego roditelj koji se nada da će kroz dijete iscijeliti sebe.

- Želite li dijete jer se nadate da ćete od njega primiti ljubav kakvu želite ili nešto slično – suosjećanje, razumijevanje, poštovanje? Djetetova ljubav je potrebita i ovisna, ne podržavajuća, a kad malo poraste, daleko je vjerojatnije da će vas uzimati zdravo za gotovo i usmjeriti se na vlastiti život, nego razmišljati o vašem trudu i suosjećati s vama. To je i normalno – roditelj je taj koji je odgovoran za ispunjenje svojih potreba, a ne dijete. Nadati se da će dijete ispuniti naše potrebe, znači postaviti dijete u ulogu roditelja. O posljedicama takvog nezdravog stava već smo mnogo pisali.

Zdrava motivacija mogla bi se opisati kao uživanje u davanju djetetu, uživanje u njegovom razvoju i pretvaranju u jedinstvenu i različitu osobu, bez očekivanja neke osobne dobrobiti i posebne koristi za samog roditelja. No čak i ako ste uvjereni da je vaša motivacija zdrava, razmislite može li vas omesti nešto od sljedećeg:

- jeste li osoba koja uživa provoditi vrijeme s djecom? Možete li uživati u spuštanju na djetetovu razinu, u naizgled beskrajnom ponavljanju jednostavnih pokreta i jednostavnih igara, u aktivnostima koje su vam davno prestale biti izazov? Znate li aktivno sudjelovati u djetetovoj mašti, iznalaziti maštovite načine da ga motivirate na svakodnevne aktivnosti i možete li sve to obaviti s užitkom, a ne kao obavezu?

- Jeste li spremni odreći se velikog dijela svoje slobode i vremena za sebe? U prvih par godina djetetova života, mnoge mlade majke zahvalne su čak i za priliku da se mogu bezbrižno otuširati. Možda će vaše dijete plakati čim vidi da vas nema u blizini ili ako ga i samo ispustite iz ruku? U najranijem periodu djetetovog života, prerano je učiti ga samostalnosti i “da ne može sve biti po njegovom”. Potrebno mu je pružiti dovoljno sigurnosti da bi moglo prirodno prijeći u sljedeću fazu – odvajanje.

- Kako ćete se nositi s djetetovim zahtjevima? Dijete će u pravilu biti vrlo zahtjevno – u materijalnom pogledu, u pogledu emocija, vremena, kroz beskrajna pitanja i traženje pažnje; kasnije ćete možda trebati pomoći mu učenju za školu ili ga motivirati za učenje… možete li uživati u tome? Znate li odbiti pretjerane i ponavljane zahtjeve bez kritike i uvrijeđenosti? Kako ćete se nositi s djetetovim ispadima bijesa i frustracije?

- Imate li podršku okoline i dovoljno ljudi koji su vam spremni pomoći? Daleko je prirodnije da dijete odgaja zajednica nego samo jedan par odraslih ili čak samo jedna osoba. Pokušate li sami odgajati dijete, možete brzo “pregorjeti”. Roditelj može odgajati dijete i istovremeno imati priliku ispuniti i druge svoje potrebe jedino uz pomoć drugih. Možda postoje druge mlade obitelji u vašoj blizini s kojima se možete dogovoriti da naizmjence čuvate svu djecu zajedno? No, potrebno je osigurati da su i ti drugi emocionalno zdravi i odgovorni i da neće iz nemara, neodgovornosti ili neznanja nanijeti emocionalnu štetu djetetu.

- Je li vaše partnerstvo zdravo i stabilno, izgrađeno na zdravim temeljima? Imate li potpuno povjerenje u zrelost i odgovornost svog partnera? Želi li i vaš partner djecu i je li njegova motivacija zdrava? Dolazak djeteta u pravilu iznosi na površinu i pojačava sve ono što je dobro i zdravo, ali i sve probleme i nezdrave elemente u intimnom odnosu. Mnogi parovi počinju nakupljati zamjerke, nezadovoljstvo i nesporazume nakon rođenja djeteta: majke će vrlo vjerojatno biti umorne, frustrirane i razdražljive, a očevi se mogu osjećati zanemareni. Nemate li razvijene komunikacijske vještine i ne preuzimate li dovoljno odgovornosti za svoje osjećaje, vaše partnerstvo vrlo lako može doći u krizu, pa čak se i raspasti.

Poneki ljudi reći će da je mit i iluzija da rođenje djece ograničava roditelje. No, daleko više mladih roditelja reći će da su ograničenja i izazovi mnogo veći nego što su se nadali i očekivali. Ako razmišljate o djetetu, nadam se da će vam ovaj članak pomoći da donesete promišljenu odluku i spremno dočekate izazove koji su pred vama.

Deo kolačića, mojoj ćerki je rođendan danas

Na današnji dan, pre 30 godine, rodila sam moju prvu ćerku.

http://www.youtube.com/watch?v=P90dKxlsUJo&feature=related

Ne dam ti da ostaris

Srećan rođendan

Pet minuta samo za nas

Uzmite casu Roze-a, komjuter i lepezu, pustite

http://www.youtube.com/watch?v=0g4NiHef4Ks

i uzivajte barem pet minuta

http://www.elleuk.com/catwalk/designer-a-z/elie-saab/couture-aw-2012