...bez
previše priče...hvala ti mama...što sam bila tvoja princeza ...što si
me jedino ti voljela ovako savršeno nesavršenu ...svaki dan te se sjetim
...i mada odavno nisam djevojčica ...imam svoje princeze ...ja sam u
duši još ona ista šašavica ...bosonoga i raščupana ...i oprosti svojoj
princezi za sve male laži ...sve sitne uvrede ...ružne riječi ...ako su
bile izgovorene ...nikada nisam nikoga voljela kao tebe ...jer si mi
bila podrška ...jer si me tješila ...jer si me razumjela...jer si me
voljela...danas bi ti bio rođendan mama...ne sanjam te ...ili vrlo
rijetko ...ali znam da si tu uvijek ...negdje kraj mene ... i kad sam
sretna ...i kad mi je teško ...jer...ja znam da sam još uvijek tvoja
princeza ..i
kada se opet sretnemo tamo negdje ...ispričat ću ti svašta...toliko toga
je u meni ...a jedino ti ćeš me razumjeti ...volim te mama...najviše
...i znaš mama...pokušavam sagraditi svoj la vie en rose ...ali nekako
mi ne ide ...ne znam...izgubila sam sebe negdje ...ma znaš ti to zar ne
...moja mama ...moja izgubljena prijateljice ...
